SAE vs. Dragutin Tadijanović

Fotografija preuzeta sa stranice: http://www.dragutin-tadijanovic.com/

Na današnji dan (2007.), umro je hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović.

Dragutin Tadijanović: LELIJA

Srce je moje skršeno, a tebi je ime Lelija.
I ovog proljeća žubori potok kao i proljetos
Kada si ti bila u Rastušju.

Gdje si, Lelijo, gdje si ?

Vrbe uz potok rastu,
Mekane kore. Proljetos
Sjedosmo ukraj potoka:
Ti i ja… Ustavši

Odrezah granu vrbovu
I sagradih sviralu sitnu,

Ja , Lem.

Kada ti dadoh sviralu,
Potok je žuborio, žuborio:
Ti si u sviralu svirala
Kao vjetar što dolijeće s bregova.
Ja , Lem, nagnuh se.
Kradom, nada te:
U njedrima tvojim
Mirno, mirno ležahu
Dva mala bijela janjeta.

Gdje si, Lelijo, gdje si?

I ovog proljeća žubori potok kao i proljetos
Kada si ti bila u Rastušju.
Srce je moje zgaženo, a tebi je ime Lelija.

***

Sven Adam Ewin: BIO SAM TI NA GROBU

Dragi Karla,
Bio sam ti jučer na grobu.
Danas je na njemu vjerojatno gužva. Slave
Godišnjicu tvoje smrti.

Da sam ti danas došao, sreo bih se s mnogima
Pa bi razgovarali o svemu i svačemu,
Samo ne o tebi,
A samo ja znam kako bi ti to teško palo.

Kako si?

Ostavio sam ti
Ponad uzglavlja
Grančicu vrbe s tvoga potoka.

Bit ćeš radostan, znam. Toga se nitko nije sjetio.
Ne bih ni ja da mi nisi govorio o toj vrbi onoga dana
Kad smo se sreli na sahrani tvoje majke. Sjećaš se?
Uhvatio si me pod ruku i doveo do potoka

Iza tvog dvorišta. Rekao si:
Vidiš, Svene, to ti je ona vrba
Iz pjesme o Leliji u kojoj sam pjevao:
“Nagnuh se, kradom, nada te:
U njedrima tvojim mirno, mirno ležahu
Dva mala, bijela janjeta.”

A ja sam te onda,
Spuštajući glas,
Upitao muški konspirativno,
A je li Jela bila ljubomorna?
Ti si me pogledao pomalo šeretski
I namignuo: Svene dragi, a koja ne bi?

Danas imaš više od sto petnaest godina, slabo trčiš,
Pjesme te
U hrpama obilaze.
Ubilježi taj podatak, da ne kažu
Kako ti je nešto, ne daj bože, promaklo,
U tvojoj legendarnoj okp pedanteriji.

Ubilježi to svojim slavnim kaligrafskim slovima,
Nalik probranim bundevama. I naspavaj se konačno kao čovjek,
Nije red biti toliko halapljiv na vječnost.

I da ne zaboravim:
Ne budi ljubomoran na Cesarića samo stoga,
Što je, čak i tu dolje, stariji od tebe pune tri godine.

Jer što su vama besmrtnicima tri godine?



Dragutin Tadijanović (1905. - 2007.)