U hodniku ostala je prošla noć.
Čeka u predvorju kao gost.
Ali ne puštamo je natrag.
Njeni darovi su modri,
Njene more u san se uspinju,
Ljestvama iz dvorišnog vrta.
Otkucao je sat velike pošasti.
Ostaju ostaci skrivene epidemije,
I u glasovima noćnih telefoniranja,
Spuštaju se zagasita zvjezdana tijela.
Kao davna vještičja tijela, žene se u
Titraj pretvaraju i zamišljaju kraj.
U hodniku čeka strepnja, preko praga
Ne prelazi, noć će biti svijetla i dodir
Vjetra će je pokrivati.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.