gromovima je noćas prekinuto jedno lijepo opće mjesto, rekao bi D.D.
morala sam držati psa sklupčanog pod svojim krevetom
on se bojao
on je drhtao
i cvilio
a ja sam ga tješila: ma nije to ništa strašno,
samo dolazi jesen
sjeti se kako zna biti krasna
(sjeti se vatrometa boja, često ga spominju učiteljice kad uče djecu kako opisivati svijet i prirodu)
puna je plodova, topla, ljepljiva i slatka (obično se tu sugerira košarica)
trčat ćemo ti i ja po lišću, već ga ima puno na zvijezdi,
ali on cvili dalje
i čini se da mi ne vjeruje
pa dobro psu, sad reci: zašto si od svih živih duša u ovome stanu odabrao baš mene da te branim od gromova
i tješim po pitanju jeseni?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.