i neću više odgađati
odgovornost življenja
koju sam još od vremena
prije krsta
pokušavala zaboraviti,
zanemariti i ubiti.
Odlučih koračati mirno
u redu za čistilište
i ne stvarati buku u glavi
svojim izmišljenim glasovima
zbog osjećaja krivnje,
oporosti i neslobode.
Nisam ni bila svjesna
koliko toga izgradih,
posadih da isklija,
zalijevah u vrtu nade
na putu do milosrđa
početka i kraja.
Ne bojim se stvarati
i uvijek iznova ustrajem
oploditi zemlju
golim rukama.
Crnu, vlažnu zemlju
ovim dvjema rukama
koje znaju što je smrt,
a što život,
što je zemlja
i golet što je.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.