Moja baka rakitovečka bila je siromašna. Nije mi mogla kupovati skupe poklone.
Kad bi nam dolazila u posjet prepoznala bih je još dok je bila u dvorištu jer je imala cipele s tvrdim đonom pa su joj koraci odjekivali po betonu.
Donosila bi u rukama uvijek stručak poljskog cvijeća koje je nabrala putem.
I danas kad se zagledam u žute žabljake i plave različke i ono ružičasto cvijeće kojem ne znam ime, sjetim se moje bake rakitovečke.
I krhkog a žilavog poljskog cvijeća koje je dolazilo s njom.
Cvijeća po kojem su mirisale naše nedjelje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.