Sužanj života bio sam,
što se grčevito borio
za mrvu tvoje milosti.
Snove očajnika raspršila si,
odnijela ih sa sobom,
pretvorila si ih u komadiće nesreće.
Iskrivljenim koracima
gazio sam utabanim stazama
i ćutio sve naše rastanke.
Iz sjećanja su otklizale slike života,
a ja sam propao
u zagrljaj bezdana.
Grebao sam po površini pakla
i pitao se -
Zar ovako izgleda kraj?
Mutnim pogledom gledao sam
nesretnike poput mene -
puzali su i patili i plakali.
Tražili su utočište.
A ja sam znao – utočišta nema.
Sjećanja su se gubila, nestajala su u kiši i magli.
Prelazio sam k Nebesima.
Jesi li tamo, ljubavi?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.