Višnja Goljački | Otići ću

otići ću
kad utihnu fanfare
kad se razliju kiše
pa potom zasja
asfalt u maloj lokvi
što raduje dijete
razvezanih cipela
otići ću
kada lastavice
ponovo sagrade gnijezdo
na prigradskim balkonima
kad zanjišti vjetar
u šašu
kad plima zamijeni oseku
pa potom obrnuto
kada ću vam trebati
da vam smetam
da vas tješim
da vas plašim
da vas ljubim
kako nitko nije
otići ću
kad se pomirim
s time
da ja sam samo pjesma
što se zaboravlja
kao što se zaboravljaju
sretni dani
ostat će samo
eho moga zova
kao vlas kose
na starom kaputu
koji nikom ne nedostaje
otići ću
i znam da ništa neće
nikom nedostajati tada
do mome vjernom mačku
samo naša šutnja
koje više nema