Milica Lesjak | Domovina dušu ima

Domovina nije
komad zemlje u korovu,
napušten dom,
kamen, golet i krš,
čak ni komad neba
što nas grije, (oprosti Aleksa)
domovina nisu
prazna sela bez mladosti,
gradovi gdje se na  ulici umire,
prozori spuštenih kapaka,
ognjišta pored kojih se kolijevka ne njiše,
barikade u umovima što pjesmu zabranjuju,
a suzu siromaha ne vide.

Voli se zemlja što dušu ima,
nešto sveto u kamenu i kršu,
čovjeka koji po njoj hodi,
stada ovaca po proplancima,
svijeće na grobovima predaka.
Voli se zemlja
gdje potomka ima kuća svaka,
gdje su škole pune đaka.
Bogatstvo je tamo
gdje ti nitko dostojanstvo ne prlja,
gdje se s osmijehom ustaje,
uspravno hoda,
blagostanje nesebično dijeli,
ruka prijateljstva  klonuloj ruci pruža.