Sven Adam Ewin | Ritam

I sve je ritam. Sve je ritam samo.
(Prva, pa druga, pa treća, pa če-ta.)
I kuca, kuca... kuca neprestano,
Velika Ura Stvoritelja Svijeta.

I sve je ritam. I u ritmu traje.
Od uspjeha i slave pa do sloma.
I svemu ritam od početka daje
Tiktakalica Božjeg Metronoma.

Pa ipak na čas i taj Sat je stao,
Dok su ti preci za te ritam krali.
I otad kuca, a da nisi znao
I u tvom srcu jedan satić mali.

U ritmu zatim pjevaš, igraš, pišeš;
U ritmu krotiš podivljalog ata;
U ritmu plačeš, smiješ se i dišeš;
I sav si Zlatni ritam Zlatnog sata.

I ti ćeš nekom isti ritam dati,
Uz nježni sudar Mjeseca i Sunca,
I tad će načas čitav Svemir stati,
Dok novi satić ne počne da kuca.

I sve je ritam. Sve u ritmu biva.
Ritam ritmu u ritmu ritam šalje.
U živom i u mrtvom on se skriva.
Kad ničeg nema – on caruje dalje.

On prije Praska prethodi Početku;
Kad dođe Kraj, on Novo Svjetlo vidi;
On je u svemu. Potomku i Pretku.
Božanski Ritam u Sinusoidi.