Vidiš li ga uopće.
Dovoljno je prostran za sve,
one velike i one male ljude
koji jedva čujno govore o prijateljstvu
uz koje žive i zajedno s ostalima
kamen po kamen grade
spomenik svom postojanju.
Na ulici ispod sata nepomično leži sjena
bačena davno prije ratova,
prije vremena izgubljenog u knjigama,
prije sna čovjeka o mjestu postanka.
Čuješ li zvona.
Nije vježba, nije san.
Dijete se rodilo kao nekad.
Hodaš.
Svjetla se pale iako je dan.
Kad ispušu se vjetrovi i sve završi
grad će ostati grad.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.