Nasumce otvorih stranicu 123 i sretoh Tadiju
A on mi reče: „Bio je mirisni svibanj, a ja
Neimadoh ni osamnaest ljeta“
A ja mu rekoh: Evo ga mirisni maj, a ja
Neimadoh ni šezdeset i neku
Sinoć platih ceh 123 za društvo pjesnika
u gradu koji pjesnike ne voli
Ni srce mi više nije zaljubljeno
niti prepuno nota neispisanihneopjevanih djevojci koja nije iz ovoga grada
I zbog koje se gotovo ubih kada neimah
kao ti ni osamnaest ljeta
I ne reče ona: Dragi, volim te.
A ja lutam već godinama tražeći njenu sliku
u cvrkutu tek izleglih majskih crvenrepki
što saviše gnijezdo ispod moje strehe
U polumračnoj sobi koju osvjetljava tek
šarena disco kugla ja primah poljupce
nekih drugih žena
i čestitke pjesnika na još neopjevanoj pjesmi
Majska ruža procvjetava i ne zovu je uzalud trojanska
kad mnoge ljubavi ocvale u njenoj sjeni
I ja pružam ruku da uberem prezreli miris jasmina
koji ću sutra ponijeti za vratom na nečiji pogreb
U tišini slušati zvona koja ne zvone
Mrtvom pjesniku
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.