Igor Petrić | Blato

Malo vode,
malo pijeska,
blato
Malo sreće,
puno smijeha,
blato.
Malo sunca, vjetra, kiše,
blato.
Oko tebe
snijeg i iznutrice.
Bijelo i crveno blato od blata se razlikuje.
S blatom živiš,
u blato se pretvaraš,
rađaš i istovremeno umireš.
Trudiš se gledati, ali ne vidiš daleko.
Tvoje ruke nervozne,
blato prevrću, igraju se,
ruju, traže izgubljenu sliku snova
duše izgubljenog imena.
Traže dio, komadić sreće,
komadić neba.
Tvoje oči
od blata ne vide.
Ti se smiješ, plačeš,
zaudaraš,
u tišini hladne noći nestaješ.
Blato.
Spavaš u kutiji ispod mosta
koji ne spaja obale.
Blato…