Luka Rovčanić | Ribolov

O, taj moj dobro izvježbani zamah pogleda
kroz prozor u park. Poput vještog ribara
koji zabacuje najlon u more. Još ako na
svoje oči kao udice stavim malo teže olovo
da mi pogled padne na dno, glatku površinu,
negdje među trave,možda ulovim zamišljenost
leptira ili bubamare,nešto sitno iz sna prirode.
Svašta proleti, prođe pored mamca, moje žudnje,
katkad mi ga neprimjetno odnesu, pa mi sve bude
kao u magli.Tada povlačim pogled k sebi, te tražim
novo mjesto na koje bih mogao zabaciti.
Možda sa malo manje olova, moje glave.