Kolumne

subota, 30. rujna 2017.

Senka Lovrić | Nestale zvijezde


Jednom smo sjeli u veliki autobus
i noćnom linijom putovali do Trsta.
Svakoj zvijezdi sam izmislila ime i spremila je duboko u oči.
Ti si divovskim koracima grabio grad,a ja sam te pratila.
Kažu danas da sam na tebe.
Ja se osvrćem i mene ima.
U tvom nepostojanju najviše .
Ja zapinjem na istom slovu i prve korake učim zauvijek.
Ti si tek riječ
na svim jezicima svijeta.
I mala rupa na srcu u kojoj nestaju zvijezde.
Nekom pogreškom svemira
još otvorena.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.