Pod brdom umora srce tiktaka;
U snu mi dolazi nomadsko pleme.
Na grani brijesta mudruje svraka:
Mi posuđeno živimo vrijeme.
Nabire Dunav površ od ripsa:
Okna, fasade šafransko žute.
Trošljivost žbuke, bjelina gipsa:
Migolje brazde šumi pod skute.
U oblacima, gdje traje drama,
Odjednom vidim lice praznine.
Jesu li satvarno ostali za nama
Lokalni pljuskovi i grmljavine?
Kroz košmar boja očima letim:
Aprilske pahulje, smrznute pčele.
Ne smirujem se, dok ne osjetim
Ljubičast bljesak nebeske strijele.
Jer vrijedi znati, s ruba klonuća,
Dok snovi gore k'o stara slama,
Da negdje u Češkoj, kroz zemna pluća
Mirišu jorgovani u živicama.
Lednice, 21. travnja 2017.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.