lutaju ulicama
sami,
prognani od svih,
zaboravljeni i zgaženi,
prepušteni mašti,
ništavilu
s kojom su srasli,
stopili se s asfaltom
i sjenama slijepih kuća.
Možeš li zamisliti
da nekad bili su poput tebe,
poput nas
što ponekad s visoka gledamo,
kao da sanjamo,
iako svjesni realnosti
od koje se nepotrebno skrivamo,
a toliko malo treba
za prelazak na onu drugu stranu.
Granica je nevidljiva
i svakog trenutka,
svatko od nas
poput njih može postati.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.