Kolumne

subota, 23. srpnja 2016.

Sandra Bašić | Marina Vujčić: Susjed


Došao je trenutak provjere: može li itko Božu Belamarića (iz autoričine prethodno pročitane knjige) svrgnuti s trona kao vladara ljudske gluposti. O, itekako! Samo ubaciš ženu i to ne bilo koju, nego Katarinu Bauković. Ne kažu uzalud da je žena tri dana starija od vraga!!!

Katarina je osoba koja ima „ispriku“ za svoje ponašanje – majku koja ju je uvijek ponižavala, uzdižući u nebesa sestru, bivšeg dečka koji joj je odnio ušteđevinu od deset tisuća eura i odluku da kroz život ide sama i neprimijećena. Za neki bolji život ipak se treba malo više potruditi.

E za to će joj, kao naručen dopasti šaka, jadan i ničim izazvan, susjed s drugog kata (Katarina je na četvrtom, ako vas zanima). Nazvat će ga Ozren i njemu će se cijelo vrijeme obraćati, ali samo u vlastitoj glavi. Neki će reći da je to zaljubljenost, ja sam to vidjela isključivo kao opsesiju.



U maniri prvoklasnog špijuna, koji bi posramio i Matu Hari, Katarina će početi uhoditi svoga susjeda – od toga da namješta jutarnje susrete prije odlaska na posao, iščekuje na prozoru njegove dolaske s posla, pa sve do kontroliranja sadržaja vrećica iz Konzuma i provjeravanja odjeće koju suši na štriku. Bilo je i nekih smiješnih dijelova ali samo zbog muke po jadnoj i patetičnoj Katarini.

„Mogao bi imati oko četrdeset, najviše četrdeset i pet. Stariji si od mene tri do sedam godina, ovako odoka. Ako si ikad pomislio da je to previše, zaboravi. Meni je taman. Tek toliko da znaš.“

„Bilo mi je drago da si napunio frižider za sebe, sad se barem nekoliko dana ne moram brinuti oko toga što ćeš večerati.“

Ljudi moji, kakav je to scenarij u toj glavi; ona se obraća susjedu a ja imam osjećaj da mi bušilicom ruje po mozgu. Helou, ako ti netko šest mjeseci ne kaže ništa drugo osim „dobro jutro“, pa valjda ga ne zanimaš. Ali ne, Katarinina mašta može svašta i to u nedogled. Toliko mi je išla na živce da sam u jednom trenutku poželjela da Ozren uzme motorku i popne se do četvrtog kata. Da konačno nastane TIŠINA... Ali to su moje puste želje, a ovo nije krimić.

No, bez obzira na sve, Marina je zaista odradila jako dobar posao. Stil pripovijedanja i karakterizacija likova su savršeno napravljeni i zato mi se ova knjiga puno više svidjela od Bože koji je krenuo ispočetka. Za taj dio čista petica! A ja ipak ne bih bila ja, i pukla bih da ne kažem da je Iritantna Katarina ipak umiješala svoje prste i za malo snizila moju konačnu ocjenu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.