to umara napuštene kolodvore,
neću govoriti tugu
da srce ne bude probuđeno,
ostavit ću umne razgovore
za vrijeme osame
kad sama rješavam dileme,
neću te grliti nemirom
ni pitati za tebe.
Gledat ću samo tvoje oči
čitati iz njih ponuđeno
brižno spremano za mene,
pravit ću se da razumijem
šuteći što si izrekao
i krenuti da stignem kući,
prije no što me
vjetar slomi
i zauvijek otpuhne.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.