Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 30. svibnja 2026.

Ivan Pozzoni | Radionica jadnika i prosjaka


Na rubu bivše komercijalne Brianze, punom praznih hala,

u moralnom i stvarnom smradu, poput tvornice katrana,

uzdiže se Radionica jadnika i prosjaka.


Sanjajući carstvo u stilu Ferrera, moćno i smjelo,

na ulazu će vas dočekati, na viličaru svom ko u snu,

čovječuljak s brčićima, prljavi kromer, čitavo mu tijelo,

hitlerovske ćudi, mutikaša u otrcanom odijelu,

što u sedamdesetima poreze i plaće zakidati znade,

dok pet-šest nadrkanih radnika sve njegove muke krpa i krade.


Prljavi kromer je bahatost debila i idiota

što viču na slabe, a moćnima šupak ližu bez stida,

on je sinteza neznanja i ljudskoga gnoja

što varanjem poreza i trovanjem okoliša zakone kida,

uz općinske veze i računovođe koji ga štite od zatvora,

dok mu se tvrtka hvali klijentelom staroga kova:

skupljačima krame što kromiraju šaku vijaka i spona.


Pametuje o svemu, od knjiga do krasopisa što ga muči,

za e-mail od tri nepismena retka treba mu vječnost cijela, bura,

miješajući geografiju i pravopis, dok mu u glavi buči,

brka planine s Tremontijem, a dolinu s podjelom kolača,

što ga dijeli sa sinom Topgànom, majstorom kontrole i računa,

ali samo onog vinskog, u restoranu, gdje mu ljenčarenju nema kraja.


Tko god se imanju približi, oprez neka ga vozi

pred milijunaškom obitelji ovog prljavog stvora,

rodonačelnika, u skladištu punom starog gvožđa,

u Radionici jadnika i prosjaka.

Željko Perović | Slovni vez



I                                 
Poezija je stihovno dešavanje,
O kome poeta istinom piše,
Na izvoru misao saputnicu osvježi
I čeka na riječ da okrilati.

II
Jednu uz drugu i ko zna koju,
Riječima slovne vezove tka,
K'o jesen što lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna.

III
Kroz krvotok milo putuje
Da tijelo toplinu strofe osjeti,
U srcu slovno gnijezdo svije
I čeka na riječ da okrilati.

IV
Jednu uz drugu i ko zna koju,
Riječima slovne vezove tka,
K'o jesen što lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna.

V
Poeta rimom pjesmu ukrasi,
Tužne ohrabri, a sretne umnoži,
Opažanje kapima suza osnaži,
I čeka na riječ da okrilati.

VI
Jednu uz drugu i ko zna koju,
Riječima slovne vezove tka,
K'o jesen što lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna!

Zorica Anulov | Grad u kojem je nestalo empatije


Gledam grad bez empatije

Gledam kako se otužno smije

(Ko AI slika : 

bliješti, ne grije)

Grad  u kom nema molitve

Bez protesta, bez pobune

(Gledam ga:

i žao mi je)

Gledam mu zjene isprane

Gledam mu duše isprazne

(A kao pametne:  

sve silno pametne)

Gledam grad koji sam voljela

Gledam mu obrise amorfne

(Fasade prazne, ruševne…

I žao mi je)

Dok povijest i dušu prezire

truli taj grad bez empatije

(što u  njem voljeh,

nestalo je)


I žao mi je. Ne zna da živjet prestao je

(i još se naizgled smije)

I žao mi je. Živ mrtvac postao je

bez bljeska emocije.


petak, 29. svibnja 2026.

Ruža Zubac-Ištuk | Nestajem u suzama mjesečine


Razastrlo se predvečerje poput moje nemilosti prema 

bacanju mudrosti i iskustva pred sveznajuće 

koji ni svoj život ne znaju čitati, a upravljaju svijetom.


Spušteno nebo opija mi oči, otvara dušu.

A u duši sve božanski nijemo, bestjelesno, ustreptalo

kao da vrijeme život otprema na daleko putovanje

bez opraštanja i pomirenja s Bogom.


Trepere mi ruke za rađanjem beskonačnosti u pjesmi 

zrikavaca i nijemosti noćnih ptica.

Moje ruke žele rumenilo dana spustiti na tjeme brežuljaka

iza kojih će utonuti sunce u san za nove vidike.


One žele pljeskati nakon priče pune sadržaja 

i ljubiti riječi mudraca bez lažnih obećanja, 

ali suton nad krajolikom zahtijeva tišinu. 

Stišćem se u postojanju i priželjkujem duhovni mir. 


Tvrda mi zemlja pod nogama, postojana, bestidna.

Ne boji se tragova mojih stopala, ni čovjekove oholosti zabludjele 

u odjecima svoje taštine da vlada svemirom, upravlja Bogom

dok oružje ječi nad kopnom i vodama. 


Zemlja lako odolijeva kušnji – škrto daje, mudro uzima.

Ne skriva što joj se događa u njedrima

kada u njih ljudski rod pohrani ostatak od čovjeka. 


Kažem joj: „Loša si i rodilja i majka. 

Sve što iznjedriš, tri puta izmjeriš prije no daruješ. 

Sve što daruješ – otimaš iz ruke ljudske muke.“


Ona pitomo šuti i bezbrižno gleda kako moje  postojanje 

zebe ogrnuto zlatnim godinama. 


Misli mi postaju nijeme, usporene, u predvečerje usidrene. 

Pokušavam ići protiv vjetra i sebe, ali nije lako postojati 

u nepredvidivom vremenu. 


Pritišće me nemir usporenog krvotoka. 

Odustajem i polako nestajem u suzama mjesečine. 


Krajolik pokriva noć i komad orošenog neba.

četvrtak, 28. svibnja 2026.

Tribina | Na granici kvarta, Književni petak, 29. 5. 2026. od 18 sati

 


Pozivamo Vas na tribinu Književni petak, koja će se održati u petak, 29.svibnja 2026. godine s početkom u 18 sati u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice na Starčevićevom trgu 4, s naslovom: Na granici kvarta.

U kvart ulazimo čim se rodimo, a iz njega nikad ni ne izlazimo. Kao pandan seoske zajednice u modernom gradu, kvart će nas grliti i gušiti, pratit će nas makar pobjegli na kraj svijeta, mamit će nas nazad svojim osebujnim, prijetećim šarmom. Nije čudo da ga nalazimo u nostalgičnim baladama, znanstvenim radovima i ljudskim komedijama, a ovom zgodom uočili smo ga u književnosti dvojice autora koji dolaze iz različitih kvartova i pišu različitim stilom, ali dijele fascinaciju ovom temom.
Roman Stotina godina (Oceanmore, 2025) Darija Harjačeka prikazuje Trešnjevku kao mikrokozmos gdje Povijest zaigrano spaja, razdvaja, uzdiže i potapa nemoćne ljude (i jednog magarca). Škarina zbirka priča Novi dio grada (Fraktura, 2022) predstavlja nam široku paletu novozagrebačkih žitelja koji tvore široku disfunkcionalnu obitelj, ali ipak - obitelj (ili ipak disfunkcionalnu?). S autorima ćemo pričati o
kvartovskim likovima i redikulima, o povijesti gradskih kvartova i pamćenju na kvartovsku kulturu koja se taloži u anegdotama i na dotrajalim zgradama, kao i o krucijalnom pitanju: zove li se kvart Utrine ili Utrina? Razgovor se odvija između dva navedena kvarta, da bi naposljetku svatko otišao na svoju stranu Save.

Urednik i voditelj: Luka Ostojić
Gosti: Dario Harjaček i Andrija Škare

Više o uredniku i gostima: