Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Vlasta Marušić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Vlasta Marušić. Prikaži sve postove

subota, 1. lipnja 2024.

Vlasta Marušić | Tino i pčelica Maja

Augustin Apeletić bio je samozatajan, tih i vrijedan radnik, ali ga jednostavno nije pratila sreća. Najprije je radio u pogonu vanjske stolarije gdje je plaća bila mala, a napredovali su snalažljiviji i spretniji. Poslije je otišao u privatni stolarski obrt majstora Bože. Tamo je još više usavršio svoj zanat i majstor ga je stalno ohrabrivao obećanjima kako će mu ostaviti radnju kada se umirovi. Ali ta mirovina nikako da stigne. 

Vraćajući se jednog poslijepodneva - ranije negoli inače - u nedavno iznajmljeni stan, ugleda na drvenoj grilji prozora svoje sobe na koju je bio dodao komad stiropora zbog hladnoće, rupu iz koje su izlazile i uzlazile pčele. Skinuvši stiropor ugledao je mnogo divljih pčela s izgrađenim saćem. Instinktivno se odmaknuo, prestrašen, očekujući njihov napad. Ostao je iznenađen i odmah nazvao gospodina Mirka, pčelara, kojem su nedavno radili košnice.

„Dobar dan gospodine Mirko. Ovdje Augustin iz stolarske radnje. Trebao bih vašu pomoć. Na prozoru sam našao divlje pčele i saće - što mi je činiti?“

I tako je započelo njegovo putovanje u svijet pčelarstva. Pčelar Mirko odmah mu je posudio jednu košnicu da skinu tih nekoliko komada saća puna meda, legla i peludi i zajedno sa pčelama polože u nju. „Pčele bi teško preživjele zimu“ rekao je Marko i nastavio: “ovako će na jednom nastavku košnice biti saće sa pčelama i na njega ću dodati drugi nastavak sa satnim osnovama. U hranilicu sam dodao meda pa će vremenom pčele doći i u taj dio.“

utorak, 14. svibnja 2024.

Vlasta Marušić | Partenca

Zvono je kampanalo i brecalo tužnu melodiju u molu. Pipe je pogledavao na svoj ručni sat pitajući se:

„Ki je opet umrl? Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, prekriživši se požuri put crkve da odmah sazna čija je duša otputovala na onaj svijet.

„Ča je, ki je ov put partil?“, zapita Frana koji je kampanal - brecal.

„Bepića je noćas prehitilo“, započne Frane pa nastavi, „govori se da je neke vele šoldi proćardal, a njegov kompanjon, misteriozo signor Cocolo Trieštin je nestal' ko' da ga je more progutalo. Bepića je diboto kolpalo.”

„Isuse blagi i Marijo, majko Božja!“, uzdahnuo je prestrašeno Pipe, „ča je to došlo na ovaj svit?“ i opet se prekrižio. „A, brižna Mare, gren ju odmah vizitat i pomolit se šnjon za dušu pokojnog.“

ponedjeljak, 13. svibnja 2024.

Vlasta Marušić | Šankanje ili zimski san

Nakon uspješne turističke sezone u Mjestu i zbrajanja rezultata mnogi su zadovoljno trljali ruke. Među njima bili su načelnik Mič i direktor Joško Rudić.

„Ne triba stalno misliti na nove investicije i posal, homo lipo počastiti svoje šinjore pa da ih ove zime popejemo na skijanje“, predložio je Mič Jošku. „Naša Suada je dobra skijašica, još ko’ studentica je bila učiteljica skijanja, more i ona s nami!“

„Neman niš kontra. Zora će biti kuntenta, znaš kuliko voli putovanja, doduše u egzotična mista, ali mislin da će joj i ovo pasat“, odgovori Joško misleći pritom kako je dobro da ide i Suada pa će Mič manje kontati njegovu Zoru. Zna on koliko je ovaj nezasitan kad su žene u pitanju. A Zora mu je uvijek bila tiha patnja.

Gospođe i nije trebalo puno nagovarati. „Zore draga, ajmo ovega puta na skijanje u Austriju. Ćeš lipo kupit novu skijašku monduru toga još nimaš u ormanu. Moremo u hotel, a moremo i u apartman come che ti vuol, bella mia“ veselo će Joško.

nedjelja, 12. svibnja 2024.

Vlasta Marušić | Wellnessuada

Hotel „Plaža“ svake je godine tražio animatora za ljetnu sezonu. Javljali bi se mladi studenti iz grada koji bi tako spojili ugodno s korisnim. Odradili bi posao, a još uvijek imali vremena za kupanje, izlaske i druženja.

Suada se pojavila u proljeće. Ona je već imala završeni fakultet i dugo je tražila posao. Poželjela je otići iz svog grada u unutrašnjosti te se zaposliti na moru, još bolje - na otoku. Tu se živjelo bolje i lakše. Bilo je puno sunca, svjetla i topline.

Majka ju je prije odlaska savjetovala: “Hajde pa se javi tetka Selmi u gradu. Ona je tamo vel'ka faca i dobro će te naputit“.

Tetka je Selma radila u Državnom inspektoratu gdje ju je Suada i potražila. „Ju Bona, što si izrasla. Prelijepa si - na tetku! Ista ja!“, nije se mogla prestati diviti te je nastavila: „Kud ćeš na otok takva krasotica. Ajd' dobro i potraži tamo Miča, on je mom Jozi dužan uslugu. Sve će ti sredit.“ „Hvala tetka i dođi mi u posjet ljeti!“ rekla je Suada.