Karla Čurin | Plan b nakon otkazanog leta...

  

 Plan b nakon otkazanog leta...

... za Italiju, zbog korona virusa, bio je jedrenje po našem Jadranu kod Splita s agencijom Sail Croatia i nije moglo bolje ispasti. Pišem ovo pod još jakim dojmovima, s velikom žudnjom da još jednom skočim u more s jedrilice i tugom jer je odličan tjedan sa zanimljivim aktivnostima i dragim ljudima završio.

Jedrilica zvana Jubilo nas je čekala u ACI Marini u Splitu. Dok smo hodali do nje, dečko i ja smo se pitali s kakvim ćemo to ljudima provoditi sedam dana, nadajući se dobroj ekipi. Dočekao nas je skiper Hrvat za kojeg imamo same pohvale, bio je prijateljski nastrojen i jako profesionalan, divili smo mu se kako sve uspijeva sam napraviti na toj jedrilici dok se bori s valovima i vjetrom. Krenulo je upoznavanje „cimera“. Dva Britanca, jedna Njemica koja zna nešto hrvatski jezik i jedan Rus. Bilo nas je šestero u jedrilici dugačkoj 13 metara. Kabine su bile skučene, ali krevet je bio odličan

– spavala sam k'o beba svaku večer. To lagano ljuljanje me je lijepo uspavljivalo. Pričalo se na engleskom jeziku, a kako ja slabije čujem, bili su susretljivi i prilagodljivi te su me tim pristupom odmah osvojili. Doručak je bio uključen u cijenu – skiper se prvi budio, odlazio u trgovinu po namirnice te nas je tako svako jutro dočekao pun hladnjak. Vodu za piće smo morali kupovati pa smo se tu izmjenjivali i dodatno kupovali još neke namirnice za „ručak“. Nije bilo onoga „ovo je moje, ne diraj“, nije bilo sebičnosti među nama, sve smo rado dijelili. 

Prvi dan 

Prva postaja je bio Supetar na Braču. Dok smo jedrili prema Braču, stali smo nasred otvorenog mora i skočili u tamno, duboko more da se osvježimo. Skiper je pustio jedan konopac za koji smo se svi držali i tak' nas vukao jedrilicom. Kakav aqua park, ovo je bolje! Jedrilica se lagano približavala Supetru i usidrila se u marini te smo imali vremena za obilazak Supetra. Svaku večer smo imali dogovor da se okupimo i idemo skupa na večeru u restoran što je bila super prilika za druženje i bolje upoznavanje. Nije bilo pritiska da svi moramo biti skupa 24 sata. Dane izvan jedrilice smo uglavnom provodili odvojeni, dok smo se noćima družili. Ovu večer smo pili pivu, kartali se i slušali muziku. Razmjenjivali smo glazbene ukuse. Druženja su bila jako zanimljiva, naučili smo puno toga jedni od drugih, proširili vidike i još više otvorili umove, iako zvuči k'o klišej. 

Drugi dan 

Nakon ugodno prospavane noći u jedrilici (kabine imaju ventilatore koji rade dok spavate ako želite), krenuli smo za Makarsku, odnosno Omiš gdje smo išli na zipline iznad rijeke Cetine. Tamo nas je doček'o kombi koji nas je vozio do najviše točke odakle smo se ziplineom spuštali. Zipline je visok 150 metara iznad zemlje, podijeljen je u 8 dijelova, a sveukupno ima 2100 metara dok najduža žica iznosi 700 metara. To je avantura koju nećemo zaboraviti! Pomagali smo si, ohrabrivali jedni druge i pomagali si stvoriti slikovne uspomene. Nakon ziplinea smo se vrlo znojni, iscrpljeni i sretni istim kombijem vratili do jedrilice koja se usidrila u Makarskoj. Toliko nam je trebalo osvježenje u moru da smo odmah trkom otišli do gradske plaže. 

Skočili smo u svježe more i uživali u pogledu na Biokovo, toliko da smo zaboravili na vrijeme. Skoro svaka marina, gdje se jedrilica usidrila, imala je tuševe za one koji dolaze s brodovima, no meni je bilo baš gušt tuširati se na rubu jedrilice u badiću. Nema boljeg od toga. Navečer smo bili partijaneri, otišli smo u najneobičniji klub, Deep, koji je smješten u špilji. Tik je do mora, a stolovi su na plaži, dok je glavni podij unutar špilje. U klubu nas je dočekalo piće dobrodošlice na račun agencije. 

Karla Čurin | Istra...

 

 Istra...

...je po mnogočemu posebna. Ona nije samo „more“. Nju, osim bistrog mora s kamenitim plažama, čine i zelena prostrana priroda, zanimljiva povijest, umjetnost i glazba, domaća hrana i vina... Može se puno toga nabrajati. Smatram da Istri nije posvećeno dovoljno pažnje kao Dalmaciji. U Istri će vam po danju biti itekako vruće, a kad padne mrak, temperature su ugodne, čak će vam možda zatrebati i lagani dugi rukavi. Noćno nebo je čisto i zvijezde sjaje, a more je svježe i bistro.

Odlučili smo obići par mjesta u Istri u četiri dana. Naravno, to nije dovoljno da se vidi cijela Istra, no baš je u tome fora, svaki put nas zove iznova da se vratimo.

Bili smo smješteni u apartmanu u Červar Poratu, smještenom na zapadnoj obali i udaljenom od Poreča 10 minuta vožnje. On je okružen maslinicima i crnogoričnom šumom. Više je mjesto za opustiti dušu i ima najljepše zalaske sunca. Od Červara do bilo kojeg mjesta u Istri treba do sat vremena vožnje autom. Pa da počnemo po danima...

 

Prvi dan

Iz Zagreba smo krenuli prema Humu rano ujutro. Nakon tunela Učka skrenuli smo u Velu Dragu, kanjonsku udolinu, kak' bi se malo prošetali do vidikovca s kojeg se pruža divan pogled na fascinantne kamene tornjeve. Taman kad smo se parkirali, uhvatila nas je kiša. No, poznato je da u Istri kiše traju kratko. I tako je bilo. Nakon šetnje, vratili smo se u auto i krenuli dalje za Hum, najmanji grad na svijetu koji broji svega 20 do 30 stanovnika.  Hum smo obišli u 15 minuta. Ručali smo u Humskoj konobi koja za mene ima najbolju fritaju s pršutom i gljivama na svijetu. Sjedili smo na terasi konobe i uživali u isprepletenim okusima jednostavnog, a finog jela i u pogledu na zelena brda.

Nakon što smo napunili želuce, nastavili smo starom cestom prema selu Kotli. U Istri se treba voziti po starim cestama kako biste vidjeli skrivene ljepote Istre, a ujedno i ostali pod hladom krošnji drveća. Osim toga, osjeti se svjež zrak i miris prirode. Do sela Kotli nam je trebalo deset minuta vožnje. Nakon kaj smo prošli vrlo uski mostić, parkirali smo i spustili se ispod mosta prema stijenama preko kojih teče rijeka Mirna padajući u slapovima. Izgleda bajkovito. Od mosta su male kamene kotlaste udubine sve veće i veće kako se spuštaju prema dolje. Treba biti oprezan, stijene su mokre i skliske. Može se ići i stepenicama od restorana koji ćete uočiti, ali možete kao mi, težim putem, koristeći ruke. Nakon napornog spuštanja, gušt je osvježiti se u hladnoj, slatkoj vodi. Tamo jedva da ima ljudi, a ako ih i ima, uglavnom su to lokalci. Proveli smo ondje dosta sati, unutar i van vode. 

Drugi dan

Probudili smo se u sedam ujutro, kak' bismo iskoristili što više toga možemo. Otišli smo do trgovine po kavicu za van i kroasane te se uputili prema plaži. Bila je tišina, sunce je izašlo, još su se osjetili ostaci noćnog svježeg zraka. Sjedili smo na molu, leđima okrenuti suncu  i uživali u tišini gledajući u široko otvoreno more na zapadu.

Uskočili smo u auto i uputili se prema Rovinju, slatkom gradiću u kojem ne postoji sivilo. Sve je tako šareno i toplo. Tražili smo Mediterraneo bar koji smo htjeli posjetiti upravo zbog toga kaj se nalazi tik do mora i kaj je tak' „friendly“ i kreativno uređen. Da nismo znali da je skriven, ne bismo ga ni primijetili. Smješten je u centru i, kako hodate ulicom, morate se koncentrirati na prolaze jer se nalazi u jednom od njih. Spustite se stepenicama, zauzmete mjesto u hladu ili na suncu, kako vam je ljepše, naručite ledenu kavu ili osvježavajući talijanski Aperol spritz i uživate u morskom zraku. Možete i smočiti noge u moru. Cijene su mrvicu veće, no isplati se.

Kada je sunce počelo pržiti, krenuli smo prema Puli gdje smo imali namjeru ručati. Nemojte se parkirati baš kod Arene, ima jeftinijih parkinga u blizini, a plaća se samo 4 kn po satu. Još vam je i limeni ljubimac u hladu. Jako nam je krulilo u želucima, pa smo krenuli u pizzeriju Jupiter, na preporuku. Ima terasu, a mi smo otišli na zadnji kat gdje puše fini povjetarac pa je ugodno. Svakako naručite poznato istarsko gazirano piće Pašaretu i pljukance s pršutom i rikulom.

Krenuli smo na rt Kamenjak do Safari bara koji se nalazi na najjužnijem dijelu Rta. Predlažem odvojiti popodne za njega. Ulaz u Rt se naplaćuje 80 kn po autu, a po cijelom Rtu se jako sporo vozi zbog dosta neravnog makadama. Dok se vozite prema jugu, stanite usput kod staze dinosaura gdje možete vidjeti otiske dinosaura.

Safari bar ćete odmah prepoznati prema vidikovcu koji pomalo nalikuje umanjenoj verziji tornja u Vukovaru. Popnite se i uživajte u pogledu. Ne vidite nikakav kafić? Ne brinite se, na pravom ste mjestu. On se nalazi unutar svog tog zelenila koje vidite. Podsjeća na džunglu. Bar nudi hranu i piće, no možete nositi i svoje. Ima puno drvenih klupica sa stolovima na kojima stoje kamene pepeljare. Tamo se nalaze i tobogan s kuglicama (žene, dobar je za celulit), stol za ping pong, ljuljačke... 

Izađite iz svog tog zelenila i hodajte prema otvorenom moru, prema stijenama gdje ćete možda primijetiti dječake kako skaču. Tamo su uvalice i svakako predlažem doplivati unutra gdje možete sjesti i uživati u pogledu. Ako su valovi, možda ih je bolje izbjeći. 

Karla Čurin | Vlak za susjednu nam Srbiju...

Vlak za susjednu nam Srbiju...

... smo nas troje čekali na niskim zimskim temperaturama odjeveni u krznene kapute, oko 23 sata. Vlaka ni na vidiku, oko nas mnoštvo mladih željnih dobrih provoda u Beogradu, osjeća se vlaga, a naši smrznuti prsti samo čekaju da napokon predaju karte kondukteru. Začuje se duboki, glasan i nama nerazumljiv glas na zvučniku – pretpostavljamo, dolazi nam naš prijevoz.

U Beograd smo stigli iduće jutro, neispavani, ali uzbuđeni. Vukli smo naše „ormariće“ na dva kotačića prema centru grada gdje nam se nalazio hostel. Odmah smo ušli u njega barem se prijaviti i ostaviti kofere, kak' bi mogli nesmetano uživati u Starbucksovoj kavi i šetnjici po kvartu. Hostel se nalazio u staroj zgradi, iznad kafića koji ima znak upitnika jer se ne zna kad je točno izgrađen.

Ulazeći kroz visoka vrata u topli veliki stan koji je činio hostel, mogli smo odmah osjetiti ugodnu atmosferu i znali smo da će nam tu biti super. To nije bio uobičajen hostel s bijelim zidovima i običnim namještajem. Hostel je bio kao stan mladih studenata cimera koji imaju različite ukuse. Nakon što smo prošli hodnik pun naljepnica, razglednica iz različitih država i fotografija na zidovima, osjetili smo miris svježe opranog rublja i vidjeli par mladih naših cimera kako u pidžami rade na laptopu ili pijuckaju topli napitak. Dnevna soba je bila „friendly“ uređena. Ljubičasti zidovi, svakakvi suveniri, poput ukulela ili kacige iz rata, nalazili su se na svakom kutu, iza ugla se nalazila kuhinja s ogromnim, crvenim hladnjakom gdje smo mogli ostavljati svoje namirnice koje smo označavali. Pokazali su nam našu sobu s tri kreveta, tak' da smo imali svoju privatnost. Nalazila se odmah nasuprot kupaonici koja je isto bila velika i za koju smo se molili da bude slobodna kad poželimo pod topli tuš. Često smo se utrkivali sa Španjolcima.

Karla Čurin | Prag

 

PRAG...

...smo odlučili posjetiti bez obzira na situaciju u svijetu gdje su se zemlje zatvarale i nisu dozvoljavale ulaz turistima. Tak' da, u doba epidemije, informirali smo se puno o putovanjima u Češku i izradili planove kak' i kaj ćemo u najgorem slučaju. Morali smo iskoristit' RegioJet liniju koja je vozila do kraja rujna. Vlak je iz Rijeke krenuo točno u 18:35, ni sekundu ranije ili kasnije. Karta u jednom smjeru, za kabinu s krevetima i čistom posteljinom i jastucima, bocom vode, doručkom i neograničenom konzumacijom kave iznosila je samo 30 eura, odnosno 227 kn. WC je bio uredan i nije nedostajalo toalet papira te su se po vagonima nalazila dezinfekcijska sredstva. Svaki vagon je imao stjuarda, a naš je bio jako ljubazan i provjeravao je li sve u redu i trebamo li nekaj. Uzeli smo bocu pive Bernarda od pola litre za samo 90 centi! Nakon 40 minuta vožnje Hrvatskom došli smo do hrvatske granice gdje smo čekali pola sata i nije bilo nikakve provjere. Provjera se provodila na slovenskoj granici, u Ilirskoj Bistrici. Jedanaest vagona „obradili“ su u samo 15 minuta. Noć je bila teška – pogotovo kada smo se vozili kroz Mađarsku. Bez obzira na intenzivno ljuljanje, naspavali smo se i stigli uzbuđeni u Prag u 9:45. Iznenadili smo se kako u Češkoj, za razliku od Hrvatske, nisu opterećeni koronom niti pitaju kolika vam je temperatura. 

Prvi dan 

Kak' je check-in u hostelu bio tek u 14 sati, odlučili smo otići na bogati doručak u Bakeshop gdje smo jeli na klupici upijajući sunčeve zrake. Bilo je još vremena do check-ina, nismo bili istuširani i falio nam je neki dobar wellness pa smo se uputili u beer spa. Dočekale su nas ljubazne gospođice, dale upute i poslužile kriške domaćeg pivskog kruha na drvenom pladnju. Jedna od njih nas je odvela u podrum gdje nas je dočekala privatna soba s jacuzzijem, saunom, kaminom, tušem, ručnicima i klompama. Voda je vrila u ručno izrezbarenoj kadi od kraljevskog hrasta, a gospođica je u veliku drvenu kantu natočila pivo Krušovice i prolila u kadu. Dodala je i prirodne sastojke u obliku praha koji se koriste za kuhanje češkog pive Krušovice, a koji u ovom slučaju služe k'o piling kože. Pored kade su se nalazile pipe s pivom i krigle različitih veličina te se moglo neograničeno konzumirati svijetlo i tamno pivo Krušovice. Sat vremena za 2 osobe u jednoj kadi iznosi 100 eura. Nakon opuštanja u miru i cuganja dobre, hladne pive, uputili smo se konačno prema hostelu Rosemary koji se nalazio u centru, 10 minuta pješke od Karlovog mosta. Nismo imali nikakav kontakt s osobljem, na e-mailu smo dobili upute za ulaz u zgradu i u sobu (šifre) i sve ostale informacije i bili smo oduševljeni. Kak' smo rezervirali sobu sa samo dva kreveta i sa zajedničkom kupaonicom, dočekalo nas je suprotno. Zbunjeni smo se našli u stanu sa šest kreveta, kupaonicom, kuhinjom, dnevnom sobom i hodnikom. Na recepciji su nam rekli da je to sve naše i da nećemo imati cimere zbog situacije s koronom. Vau! Tri noći po osobi koštale su samo 250 kn.

Smjestili smo se i osvježili te nismo htjeli protratiti ni minutu u hostelu pa smo otišli do Karlovog mosta kako bismo stigli do zida Johna Lennona kojeg obožavamo i to nam je bio prioritet. Zid je prepun grafita posvećenih Lennonu, a u blizini se nalazi i pub Johna Lennona. Također, u blizini se nalazi i najuža ulica na svijetu koja je široka samo 50-70 centimetara. Toliko je uska da se dvije osobe ne mogu nikako mimoići pa je postavljen semafor s obje strane kako bi se izbjegli „sudari“. Dan se bližio kraju, sunce je zalazilo i bojalo Vltavu različitim nijansama narančaste, a mi smo krenuli prema poznatom muzeju voštanih figura, Madame Tussaud's. Cijena je bila samo 10 eura zbog ljetne akcije. Otplesala sam moonwalk, pričala o boemskoj rapsodiji, učila fiziku i slušala o nadrealizmu u umjetnosti te odglumila scenicu s plavim kovrčama. Ako niste skužili barem jednu asocijaciju, izvolite u muzej ponoviti gradivo! Večerali smo u Manifesto Market Florenceu, u vrtu s puno štandova s hranom i cugom koji obiluje lampicama i zelenilom. Jeli smo hamburgere, pečene batate i makarone sa sirom. Trebali smo otkopčati hlače koliko smo se najeli...