Tomislav Domović | Zgrtanje bogatstva

Jednostavno je, šištati bez pluća u polusnu

Objaviš dvadeset knjiga,

dvadeset kitica srca uronjenog u ilirsku olupinu pod novigradskim dagnjama, dvadeset krtica u minskom polju

Svu zaradu od prodaje intime pretvoriš u kripto valutu

Malo čekaš, podigneš upetorostručenu svotu

U međuvremenu ni za pljuge ne posuđuješ,

odričeš se Floride i paške janjetine

Odletiš u Medelin, kupiš 10 kila za osobne potrebe

Jednom kilom platiš kapetana duge plovidbe iz Vele Luke

Preostane ti 8 bijelih cigli, sasvim dovoljno da sazidaš vrtni roštilj

Jednu zapartijaš s Britancima na Ultri u Splitu,

iz njihovih bijelih očiju pršti kolonijalna zahvalnost

i nevjerica da si rođen u prošlom stoljeću u Hrvatskoj koje nije ni bilo na jastuku

Pa kreneš, crta za doručak, dvije za povečerje

Tri su ti života dnevno na raspolaganju

Pjesme same se nižu na vrtnim stablima

I malo ti je žao, nitko te ne slijedi u prasak genitalija

Slušaju Claptona,

jeku okusa, huk čarobnog praha u dosadnom životu