Miljena Koštro | Breza bijela

 

Bože, pretvori me u brezu bijelu

da šuštim lišćem i mašem granama

korijen mi duboko ukorijeni

da nebo nosim na ramenima

dok u sumrak večeram zvjezdani sjaj

i da zalutale vjetrove s osmijehom dočekam

kada mi ogoli grane, jesen da mi šapne na uho

kako tako treba biti

dok budem maštala o proljeću 

da me cvrkutom ptice bude

a ljudi neka me traže na trgovima

ispod uličnih lampi 

ili neka slijede lažne putokaze

kojima moje noge nisu kročile

Bože

pretvori me

u brezu bijelu

da s vjetrom

himnu proljeću

zapjevam

uz jesenje najštošta