Bože, pretvori me u brezu bijelu
da šuštim lišćem i mašem granama
korijen mi duboko ukorijeni
da nebo nosim na ramenima
dok u sumrak večeram zvjezdani sjaj
i da zalutale vjetrove s osmijehom dočekam
kada mi ogoli grane, jesen da mi šapne na uho
kako tako treba biti
dok budem maštala o proljeću
da me cvrkutom ptice bude
a ljudi neka me traže na trgovima
ispod uličnih lampi
ili neka slijede lažne putokaze
kojima moje noge nisu kročile
Bože
pretvori me
u brezu bijelu
da s vjetrom
himnu proljeću
zapjevam
uz jesenje najštošta
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.