Guram se između iscrpljenih
Izgladnjelih tijela
Uspijem dohvatiti bocu
Na koljenima se izvlačim iz mnoštva
I trčim prema uličici s nekad crvenom tendom
Plamen i udar zraka baca me na tlo
Ali i dalje držim život za grlo
Prikupljam snagu, orijentiram se
Uspijem se sakriti u uličici
Dok oko mene vlada pakao
Trčim i trčim, možda je prekasno
Skrećem u sljedeći prolaz
Dobro sam upamtio put
Kuće drhte, ljudi zapomažu
Zrak je pun prašine
Izlijećem na širu cestu, sumnjivo praznu
A ispred mene čelična zvijer s plavo-bijelom zastavom
Zastanem, a zastane i metalna smrt
Ja i cijev gledamo se u oči
A vrijeme stane kao da je vječno
Boca mi gotovo sklizne iz ruku
Trgnem se i potrčim posljednjih nekoliko metara
Do sljedeće uličice, pune krhotina koje preskačem
Skrećem jednom, pa još jednom
Nađem se na rubu svemira
Pijesak je vruć, jednu sandalu sam izgubio
Preda mnom kanal, suh, pun ljudskoga jada
Oko njega tragovi gusjenica, svježi
A preko uzvisine pristiže nova čelična spodoba
Brzo skačem u kanal, ugledam tunel
Razmišljam bih li ostao u njemu
Ali voda koja mi je sve teža
Goni me naprijed, prema izlazu
Ubrzo se nađem u poznatijim ulicama
Ponovno eksplozija, tlo se miče, ne stajem
Kroz oblak prašine dotrčim do ruševine
Do hrpe cigle, cementa, kamenja i pijeska
Padam na koljena, plačem
Dugo i neutješno, dok ljudi zazivaju
Zapomažu, lutaju, nude pomoć
Začujem plač, osvrćem se
Djevojčica bez imena kleči poput mene
Prljavu krpu gura u usta
I ne razumije svijet
Brišem svoje suze, ustajem
Dajem joj svoju bocu vode
Pomilujem je po kosi
I pridružujem se onima
Koji su već počeli potragu
Za životom
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.