Odakle izvire poezija i što pjesnika potiče na stvaranje odgovara Stevo Leskarac u svojoj novoj zbirci poezije „Album od vremena“ u kojoj je prikupio pjesme nastajale od sredine devedesetih. Nova zbirka najosobnija je u usporedbi s prethodnima „Perje svitanja“ i „Biserje samoće“, ali isti je pjesnički zanos kojim Leskarac živo i intenzivno opisuje i interpretira svijet oko sebe. Vjeran sonetu i klasičnom, vezanom stihu, Leskarac se bavi najvećim pjesničkim temama. Teme u zbirci „Albumu od vremena“ zato su ljubav, prolaznost, putovanje kao metafora životne znatiželje te priroda koja je nepresušan izvor inspiracije, a posebnu pažnju Leskarac posvećuje polju i oranici, izvorima plodnosti i obilja te zemlji u kojoj je „bogatstvo budućeg rasta“, koja hrani, ali i sahranjuje. „Album od vremena“ je ilustriran, stoga ga pjesnik u predgovoru naziva likovno-lirskom instalacijom.
Stevo Leskarac (Dubica, 1963.) završio je Školu primijenjenih umjetnosti i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s Nagradom vijeća Akademije za multimedijski diplomski rad. Od 1995. do 2009. živio je u SAD-u u Buffalu, NY, gdje je surađivao s časopisom Croatian Chronicle, kao karikaturist, novinar i pjesnik. Osim slikarstvom, karikaturom i ilustracijom, bavi se i izradom ekoskulptura. Radi kao konzervator-restaurator na restauraciji rukopisa, knjiga i umjetnina na papiru. Na brojnim samostalnim i zajedničkim izložbama izvodio je autorske performanse i s profesionalnim glumcima i glazbenicima.
Kako navodite u predgovoru, pjesme za zbirku “Album od vremena“ počeli ste pisati od sredine devedesetih, nastavili ste ranih dvijetisućitih za vrijeme boravka u Americi, a prošle godine odlučili ste ukoričiti ih. Zbirka je ipak zaokružena cjelina. Kako ste uspjeli u različitim životnim razdobljima pisati ujednačenim intenzitetom i ritmom?
Vrijeme mi je pokazalo kako valja ustrajati na dobrom konceptu. Devedesetih sam napisao zaokruženi ciklus pjesama koje sam kasnije u Americi želio produbiti i zaokružiti oslanjajući se na prethodne zamisli, no izvorne pjesme bile su mi nedostupne jer su ostale u Hrvatskoj. Zato sam na temelju iste ideje odlučio napisati potpuno nove pjesme. Nakon povratka došao sam do ranije napisanih stihova, a budući da pripadaju istom ciklusu (premda su pisane dvokratno) odlučio sam ih objediniti. Tijek vremena vještini je pisanja donosio svojevrsno zrenje zbog čega su nove pjesme imale više slada, a to me nagnalo da se vratim prvobitnim stihovima i jednostavno ih nadogradim novim iskustvom. U trenutku kad su propjevale istim jezikom i ritmom dozrijevanje je bilo dovršeno. Stihovi su se počeli prožimati tvoreći organsku cjelinu za koju iskreno vjerujem da je u stanju živjeti svoj život.
Ljerka Car Matutinović u recenziji citira Gastona Bachelarda i T. S. Eliota. Smatrate li navedene autore svojim uzorima? Koliko Vam znači pohvalna recenzija ugledne pjesnikinje i književnice? Tko su domaći pjesnici s kojima se uspoređujete?
Književnica, suvremena hrvatska pjesnikinja i esejistica Ljerka Car Matutinović osoba je koja izvrsno poznaje moje pjesništvo. O njemu je ranije o prethodno objavljenoj zbirci pjesama Biserje samoće u Vijencu objavila tekst naslovljen Pjesnik po vokaciji. Već mi je odabirom naslova podarila veliki kompliment, a napisom i recenzijom samo je osnažila intenzitet doživljaja. Citirala je jednog francuskog filozofa i jednog pjesnika. Gaston Bachelard bio je filozof koji je istražujući brojna područja, osobito poeziju, doprinosio polju filozofije, poetike i znanosti razlikujući dva oblika mašte: formalnu i materijalnu - u djelu, u prirodi i u ljudskom umu. Imala je dobar razlog za citiranje filozofskog promišljanja o moći doživljavanja emocija civiliziranih bića iz pera T. S. Eliota. Najnoviju recenziju naslovila je Sve nijanse postojanja ili otvaranje prema svijetu, a svojim tekstom na poetičan i slojevit način zabilježila je svoj doživljaj. Kao urednica zbirke pomno je pratila njezino oblikovanje, a nesebičnim savjetima pomogla je u kreiranju ove knjige kao balansirane književno-likovne cjeline.
Pozitivna recenzija znači mi jako puno, tim više što dolazi iz pera veoma bliske osobe koja je objavila i više od dvadeset vlastitih pjesničkih naslova. Ona je velika pjesnikinja čija su se djela odavno usidrila u marinu hrvatske književnosti.
Veoma cijenim hrvatsko pjesništvo i pjesnicima koje volim nedavno sam posvetio ciklus od dvadesetak pjesama s naslovom Biserje samoće koje su objavljene u istoimenoj zbirci. Ipak, nerado se uspoređujem s njima jer svatko stvara svoj svijet, krenuvši od vlastite utrobe, tešući svoje dane grade poetsku realnost. Uz njih me veže samo potreba za stvaranjem. Ja se krećem u vidokrugu svojih pejzaža, stojim na vlastiom komadiću tratine pjevajući pod olovnim nebosklonom.
Po izboru tema i ritmičnosti Vaši su stihovi sličniji poeziji klasičnih pjesnika nego modernih, a recenzentica primjećuje svježinu i spontanost vokabulara koji „kao da izvire iz vrutka hladne izvorske vode“. Kada ste primijetili svoju pjesničku nadarenost? Jeste li danas, nakon tri zbirke poezije i desetina objava u časopisima, zadovoljni svojom pjesničkom afirmacijom?
Moje nastojanje očituje se u vlastitoj neopterećenosti izvanjskim i u mojem ne sudjelovanju u slijeđenju trendova ili preciznije nepripadnosti literarnom pomodarstvu. Uvijek se okrećem sebi, slušam unutarnji glas i pišem o svojim opažanjima, osjećajima i promišljanjima s jednim jedinim ciljem, želim napisati dobru pjesmu. To se ponekada i dogodi. Klasični pjesnici su bliski mom senzibilitetu, poglavito pjesnici soneta, ali i dalje tražim vlastiti jezik i smatram da sam ga napokon pronašao. Čitatelji, a oni su najvažniji, znaju mi reći da imam prepoznatljiv rukopis, a ima li boljeg komplimenta od toga kada mi čitatelj kaže: „Pjesme su ti dobre, jake su, bodu kao nož!“? Eto, to me čini sretnim.
Nadarenost za pjesništvo otkrio sam već u djetinjstvu kada sam imao potrebu izraziti osjećaje kroz poetski izričaj, no trebalo je puno vremena da mu se vratim, a još više da mu se ozbiljnije posvetim. Na koncu sam ipak počeo vjerovati u svoje pisanje. O pjesničkoj afirmaciji nemam što reći, preda mnom je, čini mi se, još dugačak put koji trebam ispuniti novim kreacijama. Moj najveći propust je to što sam se za objavljivanje svojih radova odlučio dosta kasno. U proteklom je vremenu nastao dosta veliki opus neobjavljenih radova među kojima su do sada godinama šutjele i pjesme iz najnovije zbirke.
Zbirka je ilustrirana Vašim fotografijama iz djetinjstva i Vašim ilustracijama. Kao slikaru, blisko Vam je izražavanje crtežom, bavili ste se karikaturom i ilustrirali zbirku Nade Mihaljević „Sumrak na vilinskim poljanama“. Zašto tek sada vlastita ilustrirana zbirka? Zašto niste ilustrirali i ranije svoje zbirke poezije „Perje svitanja“ i „Biserje samoće“?
Svaka pjesnička zbirka trebala bi, prije svega, predstavljati pisane riječi. Čitatelji pjesama koje objavljujem na Facebooku možda su očekivali da ću svoje zbirke pjesama zasititi ilustracijama, no budući da vjerujem kako su moje pjesme suštinski vizualne, smatram da je to sasvim dovoljno za ostvarenje umjetničkog doživljaja. Već sam ranije diskretno razasutim biserima ilustrirao naslove poglavlja svoje prethodne knjige, a to mi je poslužilo kao svojevrsna najava pružanju prilike likovnom promišljanju. Za razliku od prethodne, zbirka Album od vremena ima potpuno drugačiju koncepciju i kao da je sastavljena od davnih uspomena, čije krhotine počivaju zalijepljene u prašnjavom albumu. Upravo sam zbog toga ovu knjigu dizajnirao od korica do korica, pa se u njoj uz ukrasnu podstavu mogu vidjeti brojni tragovi vremena poput: nečistoće, otisaka prstiju, zaboravljene djeteline, metalnih spajalica ili ozbiljnijih oštećenja poput crvotočine. Pojedine pjesme dobile su ilustracijske inačice, ali ne zbog opisa, nego radi kreiranja određene vizualne atmosfere. Ova knjiga je plod mog istraživanja u kreiranju elektronskih ilustracija i grafičkog dizajna te ispitivanja tekstura koje nudi taj izdašni medij.
Bavite se poezijom, slikarstvom, karikaturom i ilustracijom, izrađujete eko-skulpture i s profesionalnim glumcima i glazbenicima izvodite performanse. Kako profesija restauratora podržava bavljenje umjetnostima i visoku umjetničku produktivnost?
Profesija restauratora obilježila je moj put iz kojeg sam zakoračio u tihi svijet papira i pergamene koji na plećima nose hrvatsku baštinu. Tu su sva znanja, mudrosti, bogatstvo književnosti i kreativnosti. Fascinantan je protok duha i otvorenost za ostvarivanjem ideja, a poezija u vibrantnom prostoru umjetnosti itekako nalazi svoje mjesto i plodno tlo. To je potvrđeno i predstavljanjem mojih pjesama u „Vremeplovu riječi“ – projektu kojim se gradi digitalni arhiv glasova suvremene hrvatske književnosti, a predstavlja virtualni susret sa suvremenim hrvatskim autoricama i autorima s ciljem da se njihova živa riječ sačuva za buduće naraštaje. Osim toga dobio sam prostor na Facebook stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice gdje se predstavljaju kreativne osobe iz NSK objedinjene u rubrici naslovljenoj LjudiNSK. Pored svega toga moje kolegice i kolege silno podržavaju moj rad, a osobito nestrpljivo priželjkuju moj povratak slikarstvu.
Cyrano, drama u stihovima, opet puni kazališta u Zagrebu i Varaždinu. Što takva aktualnost Rostandovih stihova znači za pjesnike? Inspiriraju li stari majstori daljnje usavršavanje?
Meni je fascinantna činjenica da je Savinien de Cyrano de Bergerac književnik i dramatičar bio Rostandov dječački uzor i junak njegova djetinjstva. Obožavao je njegov idealizam i hrabrost pa ne začuđuje da mu je poslužio kao inspiracija za ovo izuzetno djelo. Rostand je stvorio romantični opus, a jedna od muza bila mu je među ostalima i velika glumica Sarah Bernhardt za koju je pisao drame. Stari majstori postavili su temelje književnosti pa pisci i danas nastavljaju stvarati za njihovim tragovima. Svakako su ostavili dragocjene putokaze koji nam daju smjernice pri osobnom razvitku i usavršavanju. Ja sam oduvijek istraživao teatralnost i drago mi je da upravo kapitalna djela dramske literature i dalje pune kazališta, rekao bih, nekom iznova otkrivenom snagom koju donose djela klasične književnosti.
Nakon zbirke „Perje svitanja“, „Biserje samoće“ i „Album od vremena“ sufinancirala je Vaša zavičajna Općina Hrvatska Dubica. Koliko je podrška lokalne sredine važna za umjetnika, a koliko za publiku u zavičaju i šire?
Vodstvo Općine Hrvatska Dubica s općinskim vijećnicima, ali i mještanima - ima ključnu ulogu pri realizaciji svih mojih do sada objavljenih zbirki pjesma. Ta iskrena podrška pomaže mi pri ostvarenju potencijala i motivira me za stvaranje. Iznimna velikodušnost mještana svaki put osnažuje novu vjeru u snagu identiteta, naše kulture i umjetnosti. Zahvalnost za podršku izrazio sam u tekstu „Dovoljno je istinski vjerovati“ kojim naglašavam povezanost između umjetnika i vlastite sredine koja je krucijalna svakom autoru. Ovom prilikom želim najaviti promociju zbirke u dubičkoj knjižnici. Vrijeme njenog održavanja bit će 1. kolovoza u 18 sati. Nadam se dobroj posjećenosti kao i ranije - jer svi koji me čitaju već dobro znaju da će i nova knjiga biti predstavljena na dinamičan i neobičan način.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.