Sanja Rotim | Cvjetnjak tulipana

Vrt gospođe Ivane bio je vrlo lijep i s mnogo cvijeća. Ona nije imala baš previše slobodnog vremena ali čim bi se uspjela osloboditi drugih obveza - posvetila bi se svome vrtu. Među raznoraznim cvijećem najljepši je bio cvjetnjak žutih, crvenih i narančastih tulipana koji se protezao duž cijele ograde koja je dijelila vrt od ulice.

Jednog proljetnog dana djeca su se igrala na toj ulici, čula se njihova graja nadaleko. Slučajno im je lopta pala u vrt gospođe Ivane i pogodila jedan žuti tulipan koji je nakon udarca ostao sav kriv i s laticama okrenutim prema dolje. Izdaleka se vidjelo da je sada drugačiji od drugih tulipana koji su imali perfektan cvijet u obliku pehara s uspravnim laticama.

“Oprostite, gospođo, možemo li dobiti svoju loptu, pala je u Vaš vrt?” upitali su zbunjeni dječaci gospođu Ivanu.

“Idući put trebate biti pažljiviji. A ulica nije za igranje, djeco, za to postoje igrališta”, opomenula ih je gospođa Ivana.

“Ooo, moj tulipan, pogodili ste ga loptom!”, uzviknula je tužno kada je primijetila žuti tulipan.

“Kako je postao ružan. Morat ću ga odrezati, ali sada nemam vremena. Napravit ću to u subotu kada budem kod kuće cijeli dan”, rekla je to više sama sebi nego djeci i vratila im loptu.

Tulipani su čuli što je gospođa Ivana rekla i žuti je tulipan počeo drhtati.

“Odrezat će me, odrezat će me”, jecao je plačljivim glasićem.

“Ne boj se, probat ćemo ti popraviti izgled”, pokušali su ga utješiti ostali tulipani koji su uvijek bili privrženi jedan drugome.

Tako su pokušali uspraviti njegove latice, ali je bilo bezuspješno.

“Nećete mi uspjeti pomoći”, plakao je žuti tulipan.

“Smiri se, izmislit ćemo nešto”, govorili su mu, ali je bilo očito da su i oni bili zabrinuti.

Zatražili su pomoć ptica koje su im donijele smolu s drveća. Pokušavali su zalijepiti i uspraviti njegove latice. Na prvi se trenutak činilo da je ovaj eksperiment imao uspješan ishod, ali latice su se opet raširile i okrenule prema dolje.

Žuti tulipan tresao se od straha. Približavala se subota. Već je izgubio svaku nadu.

“Hvala vam prijatelji. Sutra me više neće biti s vama. Bilo je lijepo biti sastavni dio ovog cvjetnjaka”, rekao im je promuklim glasom.

Ostali su ga tulipani tužno slušali. Nisu više imali ideja na koji bi mu način mogli pomoći. Ali u petak navečer jedan je tulipan nešto prišapnuo susjednome tulipanu, a taj pak svojemu susjedu… i tako redom – te je uskoro cijeli cvjetnjak dijelio tulipansku tajnu.

Došla je subota. Gospođa Ivana izašla je u vrt sa škarama u ruci.

“Joooj, što se zbilo s mojim cvjetnjakom tulipana? Kao da ih je sve pogodila lopta, pa nije to moguće! Svi su uništeni, nije ostao niti jedan prav”, rekla je svome suprugu vidno iznenađena.

Tijekom noći, tulipani su se dogovorili da potežu jedan drugome latice. Tako su svi izgledali isto kao i žuti tulipan koji je bio pogođen loptom.

“Ne ostaje mi ništa drugo nego ih ostaviti ovakvi kakvi su, pa ne mogu ukloniti cijeli cvjetnjak. Možda će opet doći sebi”, mislila je tužno gospođa Ivana.

Tako se žuti tulipan spasio i bio je neizmjerno zahvalan ostalim tulipanima koji su mu pomogli u nevolji. To se zove prijateljstvo.