Stockholm – Venecija sjevera
Kada smo petoga dana putovanja napustili Karlstad, raspoloženje mi se vratilo u normalu. Nije da je baš sunce granulo, ali nije ni lilo k'o iz kabla. Umjereno oblačno bilo je priželjkivano vrijeme za razgledavanje i višesatnu šetnju Stockholmom, prvom skandinavskom prijestolnicom koju ću, konačno, vidjeti. Istina u letu, ali što je vremena manje na raspolaganju to nekako jače upijam ono što vidim i čujem. Budem prava mala podatna spužvica, poput onih što ih izranjaju naši vrijedni krapanjski spužvari.
Švedska je, na prvi i ostale poglede, čudesna zemlja. Obiluje jezerima, ali može se pohvaliti i planinama, šumama, ponoćnim suncem i čarobnim sjevernim svjetlima.
Zbog geografske lokacije ima hladne i mračne zime pa je u sjevernijim dijelovima, onima iznad sjeverne polarnice, tijekom zime vrijeme polarne noći. To znači da se sunce ukaže otprilike tri sata dnevno. Tko preživi tu grubu i depresivnu zimu, bit će obilato darivan, od svibnja do kolovoza, dugotrajnim danima i ugodnim temperaturama što Švedsku čini jednom od najljepših mjesta za život.
Potomci Vikinga nisu skloni čavrljanju s nepoznatima
Nadomak ulaska glavni grad Švedske doznajemo da njezin narod nije sklon čavrljanju s nepoznatima pa smo primili na znanje savjet vodiča da ih „ne gnjavimo“ bez veće potrebe. Ne zna on da se žena lako uvede u napast „zagnjaviti“ kojega zgodnog, visokog, plavokosog i plavookog Šveda bez ikakva valjana razloga!
Najvažnija znamenitost mu je povijesna gradska jezgra naziva Gamla Stan (Stari grad), jedna od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih četvrti u Europi, gdje je mnogo građevina u stilu baltičke gotike u kojoj prevladava smeđa cigla. Najznačajnije su: katedrala, crkva Riddarholmen i Nobelov muzej, smješteni na glavnom trgu Stortorget, te Kraljevska palača u baroknom stilu iz 18. stoljeća, jedna od najvećih u svijetu s više od šesto prostorija. Može se naići i na građevine iz 19. stoljeća inspirirane arhitekturom Berlina i Beča. Mnogo je i modernijih zgrada među kojima se posebno ističe Gradska vijećnica iz 1923. Grad je poznat i po Ericsson Globe Areni, najvećoj okrugloj zgradi na svijetu, u kojoj se održavaju sportske i zabavne priredbe.
Otok muzeja
![]() |
Muzej Alfreda Nobela |
Fika i kaka
Kako je moja suputnica ovisnica o kavi, tražili smo kafić gdje bismo zadovoljili tu njezinu potrebu. Ovisnica je ona i o dimu, ali kako je pušenje strogo zabranjeno, morala je tu ovisnost donekle zatomiti, što se nije baš najbolje odrazilo na njezino raspoloženje. Na crnoj ploči ispred jednog simpatičnog kafića pisalo je „fika & kaka 8 eura.“
„Tebi kaka, meni fika“, reče mi prija koja je brzo skontala da će ona dobiti kavu a ja kolač, točno kako treba. Nije da nazivom mami, ali bila je sasvim ukusna i dobra ta omanja „kaka“.
„Otkud znaš da je 'fika' kava?“, pitam je.
„Jesi li još što zanimljivo pročitala?“
„Jesam i to da je uobičajeno da se pri ulasku u nečiju privatnu kuću ili stan izuju cipele. Šveđani to objašnjavaju činjenicom da jako puno vremena provode vani, pa se time unosi prljavština.“
„A znaš li ti što je „štokholmski sindrom?“, pokušavam se praviti pametnom.
„Dobio je naziv po incidentu koji se dogodio u Stockholmu 1973. Kriminalci su upali u neku banku i uzeli njezine zaposlenike za taoce. Držali su ih tu silom šest dana, prijeteći im smrću u slučaju neposluha. Nakon što je policija ovladala situacijom i uhitila napadače, taoci su ih počeli braniti govoreći na sudu protiv policije koja ih je, navodno, puno više uplašila od kriminalaca. Čak su ih i posjećivali u zatvoru i tražili ublažavanje kazne. To je dotle išlo da se jedna zatočenica nakon toga razvela i potom priznala ljubav zločincu koji joj je nekoliko dana prijetio smrću. Što veliš na to?“
„A što reći nego da vjerojatno nije bila dobro centrirana kad se, pod prijetnjom smrću, uspjela zaljubiti.“
Muke po švedskom stolu
Predvečer smo krenuli prema luci gdje smo se ukrcali na veliki putnički brod „Viking Glory“ koji će nas, dok mi budemo mirno spavali u dvokrevetnim kabinama, dovesti do finske obale i grada Turku. Večera na brodu bila je toliko bogata i raznovrsna da mi je nemilo mamila sve organe: oči da gledaju, želudac da izbezumljen šalje signale, zube da grickaju, noge da se učestalo dižu, ruke da grabe i toplo i hladno, i slano i slatko, i voće i povrće istodobno. A tek kruh! Zapravo su mi trebali na stol staviti samo taj kruh i ništa više. Bila bih sita i zadovoljna i ne bi me noge boljele od oblijetanja švedskih stolova.
Spavanje na brodu za mene ima neku posebnu draž. Iako nije bilo ljuljuškanja, osjećaj da sam na moru i da plovim između modrih dubina i modrih visina umirujući je i ljepši od bilo koje uspavanke.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.