Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Zoje Strenja-Šolaja "Planet nasmijani"

(Rijeka: Studio TiM, 2022.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Nova frizura

Ne znam kako je s vama, ali meni su frizure oduvijek važne. Zbog njih ponekad uživam, a ponekad se nerviram. Jednom, davno, mama nije bila kod kuće pa me je susjeda ispratila u školu. Dobro se snašla oko ručka, bilo je sve kako volim. Zatim se ponudila da me počešlja. Silno je to željela i nisam se mogla obraniti.

Bila je moda svilenih vrpci zvanih mašne. Svakog dana u tjednu nosila sam drugačije, pa ni oko toga nismo imale problema. Ali gumice su bile postavljene previsoko. Stezale su me, a kikice su mi izgledale kao klempave pseće uši. Na putu do škole obuzeli su me strah i očaj, toliko da sam zaboravila na bol zbog gumica. Međutim, nisam doživjela ni jednu zlobnu primjedbu. Možda je bilo podrugljivih pogleda, no ja ih nisam zamjećivala.

Ali Jona, junak romana "Planet nasmijani", raste u današnjem, novom dobu. Nema svilenih mašna, u modi su različite frizure za djevojčice i za dječake. Ruganje vršnjacima je omiljena i uobičajena zabava. Zato Jona namjerava u školu s novom frizurom.

"Jesam li dobro odlučio odbacivši ideju o beckhamici?

Jesam li trebao poslušati savjet o irokezici ?

Jesam li smio odrezati rep?

Zabrinuto je opipavao"...

Autoricu knjige ne moram pitati otkud toliko zna o muškim frizurama. Zoja je moja prijateljica pa mi je poznato da ima sina i unuke.

Brige, brige

Zoja Strenja-Šolaja vješto koristi svoja znanja o dječacima i njihovim brigama. Onome tko ima baku ili majku kakva je Zoja, malo je lakše u životu. Ali brige su brige.

"Jona je nastojao ne zaboraviti majčine riječi. Njoj se povjeravao pa zna da su njezini savjeti dobri.

Budi samouvjeren i digni glavu.

Ali ne ide to Joni. Pred rugalicama se njegova leđa pognu i pogled ponikne.

'Valjda će sutra biti bolje', uzdahnuo je i, umoran od silnih pitanja, pogledao u veliko nebo."

Neobično iskustvo

I tako, s neba, evo svemirca!

"Ispod svjetlećih čuperaka smijale su se potpuno ljudske oči, a i glas je bio najljudskiji topli glas."

Zemaljski dječak prihvaća njegov prijedlog i odlazi u posjet Planetu Nasmijanom. Ondje je sve lijepo i krasno. Ipak, nisu svi sretni kao što se čini na prvi pogled.

Neću vam otkriti kako je bilo i kako se završilo. Uglavnom, Jona je doživio nezaboravnu pustolovinu. Ali rekli su mu da će, kad se vrati kući, sve zaboraviti. Zato se on pokušava osigurati od zaboravljanja.

"Skupljat će kamenčiće, stakalca, ožiljke, ogrebotine, praviti bilješke, crtati sličice..."

Crtao je.

"Serija crteža u boji bilježila je sitne, svakodnevne stvari iz života Osmjehića. Jona ih je sklonio ispod svog ležaja, odlučan da svjedočanstva o svom izletu ponese na Zemlju.

Crteži su mu se učinili nekako nedovoljni. Trebalo mu je i iskustvo na vlastitoj koži."

Domišljat je to dječak, odlučan isto tako. Razmišlja, odvaguje, traži najbolja rješenja.

Razmišljajte i vi o Joninim nedoumicama! Provjerite svoja nagađanja o njegovim pustolovinama i maštajte o vlastitima! Neki neotkriveni planet možda čeka i vas, negdje na noćnom nebu.