Nataša Hrupec | antibiotici su u kolačima

antibiotici su u kolačima koje izgnani nose i serviraju na stolnjaku,

njihove su bore putokazi za azail u suprotnim smjerovima

nabrekli su im trbusi od novih ideja

rodit će ih u patnji

i pomalo im je svega dosta

i sad bi se vratili

i donijeli svoje terete

na doručak

na travu

u košari za piknik

shvatili su da vrijeme ovdje ne prolazi, nego traje

ali ovo je plato za puhače

oni zaboravili su na na zimu i studen

ne sjećaju se

i ne zanima ih slava

pejzaž je zanemaren i spokojan i spokojan kad je zanemaren

ovdje,

iz paunovog repa, skočile su prve riječi

u gustiš i travu pod stablo

i pronašli su ih udvarači, oljuštili nožićem i pojeli

i hranili su mlade mome graškom

može se ubrati svuda

a onda su iz pleksusa izvukli ugodan dah

za ljubazan ton:

sugerira na dobro

osobito,

ako u prizoru nema ljudi