Željko Bilankov | Gdje sam?

Suton pastelnih boja
opkoljava tijelo moje
u rane uplakanog srca
sluzave pipke pruža,
more je ovo lokva slana,
čuvar odbačenih ruža.

Dopire pjesma sjetna
sa klupe onoga svijeta
jer više ne postojim tu,
ni šetat nemam s kime,
na izgriženim usnama
njeno, sačuvao sam ime.

Slomio bih vrat gitari,
utišao pjesmu bolnu
urlajući iz sveg glasa,
bacio se lud u more
da izronim ružu jednu
i poklonim u cik zore!