Kolumne

četvrtak, 26. prosinca 2019.

Željko Bilankov | Mojoj maloj


Pramenovi kose
zadirkuju naočale tvoje,
kadgod se vitar zaigra s njima...
ne vidim oči, te azurne dragulje,
al' zato upijam svaki titraj
voljenog lica...
umorne usne ispuštaju cigaretu,
dim odlazi pomalo tužan,..
kažeš mi...
ljube, nisam ti dobro, ne mogu,
nemam snage, ne mogu više,
a tila bi,..
tila bi šetat ka nekad s tobom
potrčat s osmijehom ususret moru,..
znaš koliko ga volim...
a ja te bodrim,

kažem, znaš, sve ovo čuje sunce,
naši žali, tamarisi, naša plaža...
i brzo će lito
i opet će osmijeh tvoj
razveselit tople valove modre,..
opet ćeš reći,
neću u duboko, bojim se,
jer ti si moja djevojčica mala,..
a sunce je već blizu,
žuri radi tebe iznenadit zimu
i proljeće rano utoplit u svojem krilu...
i gledam te kao onog našeg dana,
gledam te i odavno znam,..
ja volim ovu ženu!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.