Kolumne

petak, 29. rujna 2017.

Katarina Petrac | Ushit prvog straha



Kad ostane samo miris kože
I otpadne i posljednja latica ruže

Probudi me u noći dok mjesec je mlad
A u treptaju zvijezda tiho sniva grad

Pronađi me u postelji starih snova
Gdje ljubav stara budi se kao nova

Jutru ćemo ukrasti prve zlatne zrake
Neka pronađe nas zora kao nekad, jake

Predajem se tvome tijelu
Uzmi mi srce i dušu cijelu

Uzmi jutra i noći bez daha
Uzmi moju ruku uz ushit prvog straha

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.