Kolumne

srijeda, 28. lipnja 2017.

Mario Kovačević | Na peronu 502



Na tlu otisci malih stopala,
Još je tu miris zrelih bresaka...
Stojim na mjestu gdje je stajala:
Na pustom peronu 502


Moraju li svi naši rastanci
Sliti se u bòl ovog odlaska;
Smiju li se neki stari znanci
Sresti na peronu 502

---

U njen svijet više ne pripadam.
Al' malenu nadu mi ostavlja:
Znaj, nikad ne reci nikada,
Ni zbogom
na peronu 502.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.