Što je pisac htio reći V.

A ŠTO TI MISLIŠ?

Piše: Vlatka Planina

''Put u pakao popločen je dobrim namjerama.''

Još od osnovne škole i onih prvih spisateljskih uspjeha imam naviku to što pišem držati skriveno od pogleda sve dok ne dobije svoju završnu formu. Nije bitno radi li se o poeziji, priči ili, nekada davno, zadaćnici iz hrvatskog, radne verzije mojih piskarija nikada nisu vidjele svijetlo dana.

Sada, kada se i profesionalno time bavim, postala sam još opreznija. Skice onog što pišem dajem na uvid tek nekolicini najvjernijih kolega književnika, i to isključivo u svrhu još jednog para očiju koji mi može ukazati na eventualne tipfelere ili greške u koracima. No, sve savjete vezane uz samu radnju, koliko god dobronamjerni bili, uzimam s distancom i određenom dozom skepse.


To što netko ima najbolju namjeru i što se njemu nešto ne sviđa ne znači da to moram i poslušati. Štoviše, ponekad ti dobronamjerni savjeti mogu donijeti više lošega nego dobroga.

Sve to najbolje sam iskusila na romanima za mlade koje trenutno pišem. Radi se o trilogiji za tinejdžere i mlade, 16+ godina, a radnja je smještena dijelom u stvarnom a dijelom u bajkovitom svijetu. A kad kažem bajkovitom, mislim na svijet Andersena i braće Grimm.

A evo što su mi neki od mojih ''kritičara'' savjetovali:

1.Vukovi (zvijeri koje jedu djecu) su plemenite životinje i ne smiješ ih ubijati. Majke će  

   djeci (a knjige su za 16+ godina...) zabraniti da to čitaju.

2. Vještice bi trebale biti vegetarijanci jer su one u skladu s prirodom.

3. Proširi ratnu temu (ima jedan kratki ulomak gdje likovi slučajno završe u ratnoj zoni),

    nema dovoljno rata.

4. Nemoj spominjati trudnoću (željenu, svaki put, a plus, radnja prati sedam generacija), to

    ipak čitaju tinejdžeri.

5. Nemoj pisati trilogiju (koja je praktički već gotova i napisana), napiši tri odvojene knjige.

    Promijeni ova dva nastavka (dakle, napiši dvije knjige ispočetka) tako da se mogu čitati

    zasebno. Jer tko još čita fantasy u nastavcima... (Gospodar prstenova, Harry Potter, Igra

    prijestolja, Sumrak, Narnia...)

Ideja poput ovih bilo je mnogo više. Neke su bile korisne, no većina je bila ovakve naravi. Srećom, imam dovoljno povjerenja u svoje pisanje da mogu razlučiti koje savjete poslušati a na kojima se tek pristojno zahvaliti. A što se tiče različitih mišljenja: njih će uvijek biti. Kao što će biti i onih koje će neke stvari vrijeđati ili im smetati.

I ja tu ne mogu ništa učiniti. Jer, ako počnem kompromitirati svoje pisanje na temelju mišljenja drugih, onda nema smisla pisati uopće. Dobra sam samo onoliko koliko sam svoja, i autentična.

I zato, savjet svim piscima početnicima – vrlo pažljivo birajte svoje prve čitatelje, i budite prije svega vjerni sebi.

Samo vi znate što vam je na umu i kako želite ispričati svoju priču ili stihove. I, ako ih vi ne ispričate, nitko ih neće moći ispričati za vas.

Razmislite o tome.

I ne dajte se smesti.

I, pišite.