 |
| Ilustracija: Monika Rotim |
Znate li zašto vrba nosi atribut žalosna? Sada ću vam ispričati priču.
U parku jednog grada stajale su jedna pored druge prelijepa vrba raskošne krošnje i stara, drvena klupa. Dugo godina su tako pravile društvo jedna drugoj, po kiši, vjetru i suncu. U tom parku su bile i druge klupe ali ova o kojoj pričamo sada bila je najdraža posjetiteljima parka vjerovatno zbog blizine te vrbe. Dobila je nadimak “klupa pored vrbe”.
Stara drvena klupa i vrba su se dobro slagale. Poznavale su se već dugo vremena, proživjele su zajedno mnoga proljeća i isto tolike zime. Tijekom ljeta vrba je bacala sjenu na klupu i posjetitelji parka su trčali zauzeti mjesto na njoj. Tako je bilo i tijekom proljeća kada bi duge grane vrbe lepršale na povjetarcu i na njima se zaustavljale i crvrkutale ptice. Prelijepi izgled vrbe privlačio je i mlade i stare pa su svi željeli sjediti na klupi pored nje. U jesen bi se priroda obojila u žuto-narančasto i tada bi ljudi sanjarili na drvenoj klupi gledajući divnu krošnju vrbe. Jedini period kada su vrba i klupa osjećali usamljenost bila je zima jer su tada ljudi više voljeli provoditi vrijeme u toplim domovima ispred kamina pijuckajući tople napitke. Ali su bar vrba i klupa imale jedna drugu i prepričavale događaje čekajući buđenje prirode. Tako im je vrijeme brže prolazilo.