U beskrajno različitim vidovima poezije, nerijetko nas oduševi upravo snaga jednostavnosti. Ona odlikuje pokušaj svođenja izraza na bitno, ali također i onu vrstu ekspresije koja se izriče u dahu i prije svega, čak prije i samog razmišljanja. Takva je poezija lijepa i šarmantna, pa čak i onda kada boli. Nije stoga paradoks, kako se može činiti, veselo pjevati tužnu pjesmu (Jutro – jednočinka). Sreća postojanja s onu je stranu site praznine (Ljetna simfonija).
Na sasvim poseban poticaj, život je izazvao Snježanu Akrap Sušac da uspori govor kako bi uživala u nijansama izraza, kako bi pisala za sebe i za druge. Nakon dvaju izdanja za djecu, pjesme i prozne minijature objavljivane na portalu Webstilusa nalaze se sada u zbirci „Žena posve obična“. Naslov je u skladu s ironijsko-parodijskim stilom pojedinih pjesama, iako u zbirci dominira autobiografsko-intimistička poezija.