Mladen Vuković | Luko Paljetak: Ledena berba

 

Naklada Bošković, Split, 2026.

Prohujala su dva ljeta od kada se gospar Luko Paljetak pridružio svom ocu, "nebeskom parketaru", a pjesnik nastavlja svoj književni život i upravo mu je tiskana prva posthumna zbirka stihova pomno biranog i simboličnog naslova Ledena berba. Akademik Paljetak, taj umjetnik renesansnog duha (pjesnik, prozaist, dramski pisac, esejist, feljtonist, prevoditelj,  književni znanstvenik, likovni kritičar, pisac za djecu, redatelj, lutkar, antologičar, urednik, slikar, glazbenik i još mnogo toga) stvarao je gotovo do posljednjeg ovozemaljskog daha 12. svibnja 2024. i svjestan neumitnog skorog isipanja posljednjih zrnaca u klepsidri svog vremena, priređivao je svoje zadnje književne rukopise pa je na bolesničkoj postelji, tek koji dan ili tjedan prije preminuća, u rukama prelistao prve otisnute primjerke knjige Kajkavske pjesme posvećene Dragutinu Domjaniću. U zadnjih godinu dana života nastavio je dotadašnji zavidni plodni plov svojom olovkom, uređivao je nekoliko knjiga, pisao vise recenzija i tekstova te je priredio višegodišnju korespondenciju s akademikom Tonkom Maroevićem naslovljenu Jedan niže držeć, drugi više pojuć (Lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020.) u kojoj je otisnuto više od tristo međusobno posvećenih soneta od kojih je zvonjelica tek nekoliko bilo ranije objavljeno. U tih je 12vl posljednjih mjeseci objavio i zbirke poezije Opći pojmovi, Reciklirane pjesme, pjesničko-grafičke mape Haiku iz bolnice, Sarabanda za Anamariju i Hercegovina Noir te dječju slikovnicu Luka Sorkočević – Sorgo. Pripremio je i dvije zbirke poezije Ledena berba i Pjesme studenog, prosinca, siječnja, ožujka i rujna, s osobnom željom da se one objave nakon njegova odlaska.

I prvu od njih, kao 202. naslov u svojoj knjižnici Vlati, tiskala je u svibnju ove 2026. godine splitska Naklada Bošković, kojoj je Luko zadnjih godina postao svojevrsni "kućni" autor jer mu je marni nakladnik Zoran Bošković objavio Sabrane pjesme u sedam svezaka (Split, 2018. – 2020.), Sabrane pjesme i proza za djecu (VIII., Split, 2021.) i prvi svezak Sabrana proza Split, 2022.) te još desetak drugih naslova.

U zbirci je 78 pjesama pisanih od travnja 2021. do siječnja 2024., skladane od dva do četiri katrena, mahom s dvanaest verseta u četrnaestercima s opkoračenjem, u njegovu prepoznatljivom ritmičnom i narativnom pjevu. Na trenutke ti hodogrami uzleta i padova su monolozi sa samim sobom, drugim drugom u sebi, a najčešće razgovori s biljem i životinjama i u tim refleksivnim dijalozima i sami se prepoznajemo i ozrcalimo u Pjesniku. Naslovi su mu obično jednorječni pa se neki i ponavljaju (Sunce; Riječi; Cesta, Misli; Strme misli...). Luko je majstor ovjekovječivanja treptaja vječnosti, stihovlje fugira aforističkim zapažanjima poput misli da "sve se zaboravi i to je ljepše od bilo čega što možeš zapamtiti" (Rođendan).

Zbirka je bila spremna za tiskarske arke krajem ožujka 2024., kada je profesor Milovan Tatarin napisao svoj opsežni pogovor u kojemu ističe antologijske pjesme Nalog, Rođendan i Grob, koji ga je "izvrnuo" i izdigao do osjećaja da je njome "arajdan". Tu je velemajstorsku pjesmu o supruginu grobu Luko napisao devet mjeseci i devet dana prije negoli će i sam zakoraknuti nebesima i pridružiti se svojoj Anamariji, koja je preminula također u svibnju, pet godina ranije, od kada se mukla tuga uselila u Lukovu liriku. Luko nam je otvorio nebeske oči tom pjesmom koja bi mu mogla biti epitafom na grobu, istodobno nam utjeha da smo ga ukopali u naša srca, a završna strofa zbori i ori:

           ... tvoj je grob

u meni, a moj grob je u tebi, gdje god jesi;

ljude u ljude treba pokapati, ne u zemlju,

jer ljudi jesu zemlja, u njima naš je grob.

Nije li tako pjevao i Vladimir Nazor u slavnoj pjesmi Hrvatski kraljevi iz 1912. godine:

Ne razasute na sve četiri strane 

Već u mom tijelu leže ukopane 

Otaca mojih put i kosti sve!

Tatarin svoj hvalospjev zaključuje: "Ako se u ledenoj berbi grožđe pretvara u ledeno vino (a tebi je bijelo uvijek bilo draže), neka svatko tko uzme u ruku knjigu uživa u vinu tvojih pjesama. Reče Horacije: Nunc est bibendum (Vrijeme je da pijemo)."

Ura je da se opajamo ovom Lukovom grobaševinom iz stihograda u kojemu çe svaki čitatelj upaljetkovati intradu iznimnoga gorkog sladora. Na naslovnici velezbirke je Paljetkova slika "Važan s cvijećem" (kombinirana tehnika, 2015.), a informativni predgovor napisao je splitski šansonjer Darko Matičević koji mu je uglazbio više pjesama.

Valja pripomenuti da je nakon Paljetkove smrti Bozo Biškupić tiskao grafičko-poetsku mapu Čovjek je list koji hoda zrakom (Zagreb, 2024.) u 57 bibliofilskih primjeraka sa 17 pjesama i 34 grafike posvećene Paljetku iz pera i kista 51 autora iz Hrvatske i inozemstva, a belišćanski pjesnik Frano Budić ovog ljeta objavljuje vijenac sonetnih vijenaca Oda Luku Paljetku s ukupno 211 soneta i magistrala nadahnutih životom i djelom svog i našeg prijatelja iz Grada.