Knjiga Amforizmi Ivana Bašića

 

U dvorani "Ivan Pavao II." salezijanske Župe Pomoćnice kršćana na Kmanu u Splitu predstavljena je peta knjiga, druga aforizama, umirovljenoga splitskog kriminalista Ivana Bašića, koji je u zbirci "Amforizmi" sabrao petstotinjak duhovitih aforizama. Uz karikature Mojmira Mihatova, knjigu su objavili Udruga hrvatskih aforista i humorista te Ogranak Matice hrvatske u Podstrani. U ime nakladnika zbirku su predstavili Mladen Vuković i Mario Tomasović, a izabrane aforizme i mudroslovice čitao je dramski prvak HNK Split Trpimir Jurkić. U glazbenom dijelu pjevala je mješovita klapa Elektrodalmacija uz glasovirsku pratnju Marija Markovića, a program je vodila Melita Jugov. Autor je na kraju svima zahvalio te pozvao na prigodni domjenak.

Objavljujemo pogovor knjizi iz pera Mladena Vukovića.

FORE IZ AMFORE

 

U proteklih pet godina, od kada se Ivan Bašić javio svojim aforističkim prvijencem (S)lijepa naša, mnogo se toga promijenilo u svijetu. Počeli su novi ratovi, a stari nisu dovršeni, preboljeli smo zbiljske i lažne pandemije, neki su diktatori svrgnuti, a neki reizabrani, procvjetala je AI a svijet sve luđi i luđi, dobili smo i novog Svetog Oca, kuna je iz naših novčanika opet protjerana u šumu… A da ne rečete da ja, poput mnogih, mijenjam svoje mišljenje kao čarape, ostao sam isti i prizivam na moj osvrt u spomenutoj zbirci (S)lijepa naša, iz kojega ću ponoviti pokoju misao jer autor i u ovoj knjizi kratkih, krotkih, ne krutih kritičkih duhovnica ostaje u istoj brazdi, orući retke iz kojih će niknuti lijepi dojmovi i okrepljujuće misli nakon pomnog čitanja.

U isto doba kad je Hipokrat s otoka Kosa pisao prve ljekovite aforizme, brodovi su u amforama prevozili tekućine, hranu, žitarice i druge rasute terete pa su nam tako iz Grčke doplovili i aforizmi i amfore, a Ivan Bašić nakon dvadeset pet stoljeća prvi u knjiškoj amfori daruje čitateljima a(m)forizme koje je čuvao duboko u svom srcu i duši, i koji su dozrijevali u njegovu iskustvenom inkubatoru. I kao što su negda u glinenim amforama čuvani vino, ulje, med i drugo tekuće blago, tako se sada iz Bašićeve papirnate amfore, s oštrim vrhom, izlijevaju pitki aforizmi, osoljeni mudroslovnim zrnjem soli, kao da su vjekovima probdjeli u nekom potonulom brodu.

Kao što je nagovijestio u proslavu, autor se danas igra i riječima pa ih rastavlja i slaže, otkriva u njima paradoksalne lekseme, mijenjajući ili dodajući im samo jedno slovo otkriva nova značenja, raspršujući nove fore iz amfore (Diplova.; Eurupa.; Hula babilonska.; Ratni dvojni invalid.). Genijalnosti nema bez primjese ludila tvrdio je još Aristotel i brojni filozofi nakon njega, a mi se i danas pitamo s koje je strane bolje biti, kada neuki prve uvijek smještaju na onu drugu stranu, a na tom tragu autor nas je darovao svojom definicijom ove najkraće, zato i najteže književno-satirične vrste: Aforizam se rađa na granici genijalnosti i ludila. Dodir s ludilom čini ga genijalnim. 

I ovo je svoje aforističko štivo Bašić prožeo vjerničkom iglom, naslanjajući se na biblijsku baštinu, nastavljajući plesti davno započetu kolajnu kršćanskoga mudroslovlja koju su započeli hrvatski svećenici i aforisti: Marin Držić (16. st.), Petar Bakula (19. st.) te suvremenici Augustin Korpar, Stanko Radić, Vendelin Karačić, Josip Janković, Šimun Šito Ćorić, Miro Bustruc, Milan Jašić i mlađi.

Ivan piše o našem aktualnom trenutku, ugniježđenom između jučer i sutra, svjedočeći pustolovine otvorena uma, bijući bitku s bitkom, domaknuvši se sasvim blizu ili dotaknuvši trajne istine, skovavši svoje mudroslovne i duhovite inačice o rađanju i životu, radu i ljenčarenju, ljubavi i mržnji, dobru i zlu, laži i nametnutim istinama.

Ponovimo lekciju! Ako Japanci smatraju da je vrijeme provedeno smijući se vrijeme provedeno s bogovima, onda ćemo, čitajući ovu Ivanovu knjigu, također biti bliži svetcima, poglavito uz opomenu: Ako nas smijeh uzdiže iznad životinja, ozbiljan je čovjek opasniji od najopakije zvijeri. I zasigurno za vrijeme čitanja ne ćemo izgubiti vrijeme. Stoga budimo ljudi i razvedrimo se, jer su davno rekli: Tko se smije, dulje živi.

Mladen Vuković