Clara Wolf | Majka znanja

Nosim rane,

Priče,

Neistražena sam.

Mene ispituju,

Manipuliraju,

Zovu me Majka znanja.

Ubili su mi oca,

Kako bih mogla zablistati.

Ti uljepšavaš budućnost 

Ja prošlost gledam,

Pokušavajući svako zrno očuvati

Dok mi cure iz krvavih dlanova.

Tvoja pravila i zakoni,

Nisam istinita 

Od moćnih duša sam ispričana,

Ali sam ljudska,

Stara,

Beskonačna kao pi.

Tebe se može unaprijediti,

A moje sjećanje će biti otisnuto 

Na svakom kamenu,

Zabilježeno na papiru,

Šapnuto u uho

I urezano u srcu.

Dovodit ću do ludila

One znatiželjne.

Tebe se može dokazati,

A u mene samo sumnjati. 

Upaljena šibica

Bačena je na moja stopala.

Vikanje u isti glas

Lupa mi po glavi

Dok izlivaju benzin

Oko mene.

Ja sam vrtlog,

Uragan,

Nemam kontrolu

Nad svojim životom.

Osjećam pritisak,

Padam dolje

Kao ptičica iz gnijezda 

Kojoj su oduzeta krila.

Mrak,

Mokro,

Vidim slijepo.

U lokvi

Ispod mojih prsa,

U mene gleda

zagađena duša.

Glasnu tišinu 

Lome koraci,

Vidim ju kako kleči,

Srce jedino čujem.

Bum.

Bum.

Oči crnje 

Od tame,

Pruža ruku

Bijelu poput snijega,

U dlanu mala lepeza.

Vjetar me gurne,

Tijelo mi sveže

U kutovima cijelog svijeta.

Sunce mi došlo 

Ravno iz srca,

Leđa me bole,

Glasovi tihi

Imali su smisla

Dok su mi rasla krila.

Zmije su mi ušle,

Leptiri dotaknu

Moje krhko tijelo.

Postala sam snop,

Žica,

Između svemira

I ljudskog svijeta. 

Čujem frekvencije,

Kao riječi,

Krikove

Kao lijek.

Šaljem zmajeve,

Upućujem mrave,

Osjećam krhotine žila,

Ja sam dijete

Zaboravljenog boga.

Topim se

U svaki korak,

Vječno ću živjeti 

Ja nisam smrtna.

Iskačem u svijet,

Podižem šibicu,

Bacam je. 

Lepezom stvaram uragan.

Šapćem vatri

Kuda da jede.

Glasovi utihuju 

Iz pepela ustajem 

S anđeoskim krilima

Stvaram plamen kaosa.