Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 13. ožujka 2026.

Tatiana Filipović | Oholost i poniznost u čovjekovu životu


U svakodnevnom životu često susrećemo različite ljude, od onih koji su tihi, skromni i spremni pomoć, do onih koji se uzdižu iznad drugih. Biblija o tome govori vrlo jasno: oholost čovjeka vodi prema padu, dok poniznost donosi mudrost i poštovanje. U Knjizi Izreka stoji: „Oholost ide pred propast, a uznosit duh pred pad.” Pretjerano uzdizanje vlastite važnosti često završava razočaranjem. Ponekad nam život donese takve ljude koji misle da su važniji od drugih i koliko god da je teško s njima, osobito u poslovnom okruženju, uvijek nas nečemu nauče. Mene su naučili postavljanju granica. Bog nas uči da budemo ponizni, ali ne potlačeni. Ne smijemo biti bahati i bezobrazni, već se na dostojanstven način trebamo zauzeti za sebe, odnosno biti asertivni kada i ako je potrebno.

Ohol čovjek ponekad vjeruje da je bolji od drugih, a takav stav može stvoriti udaljenost među ljudima, jer oholost često dolazi zajedno s nedostatkom razumijevanja i empatije. Ljudi koji su previše usmjereni na vlastitu veličinu teško prihvaćaju kritiku ili priznaju pogrešku.

Suprotno tome, poniznost ne znači slabost, nego svjesnost vlastitih granica i poštovanje prema drugima. Ponizan čovjek zna da uvijek može nešto naučiti i da svatko ima svoju vrijednost. Biblija to izražava jednostavnom, ali snažnom porukom: „Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.” Ova životna mudrost može se shvatiti kao da oni koji ostanu skromni često lakše grade odnose i zadobivaju povjerenje drugih.

Poniznost pomaže čovjeku da bude otvoreniji, strpljiviji i spremniji na suradnju. U društvu koje često naglašava uspjeh, moć i natjecanje, poniznost nas podsjeća na važnost poštovanja i međusobne podrške. Ona nas uči da vrijednost čovjeka ne dolazi samo iz postignuća, nego i iz načina na koji se odnosi prema drugima.

Izuzetno je važno pronaći ravnotežu između samopouzdanja i skromnosti. Nije dobro biti samopuzdan bez pokrića, ali također nije dobro biti bez samopouzdanja. Svi imamo određene talente i vještine koje trebamo njegovati, ali ne se uznositi zbog istih, kao ni misliti da smo manje vrijedni ako nemamo vještine kao drugi. Čovjek može biti svjestan svojih sposobnosti, ali pritom ostati otvoren i poštovati druge ljude. Upravo takav stav vodi prema istinskoj mudrosti i miru u odnosima s drugima.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.