Stevo Leskarac | Vilina kosa

Nadi Mihaljević

Ožednjelost svjetla napila se sjene 

Poput gladna oka što liniju pazi.

Rosa nježno takne porub od koprene

Kad se jutrom ide po vilinskoj stazi.

Zamagljene slike začaranog svijeta

Dirnu, čak i one koje sumnja vodi.

Ugledavši raskoš biljnog kolopleta 

Duša čežnje žudi da se oslobodi.

Posvuda su vlati paučine, trave,

Rasipa se inje poput zrnja prosa.

Oči se od mašte u ljepoti dave

Slapa koji pada ko vilina kosa.

Izoštre se čula kao u ekstazi

Kad se jutrom gazi po vilinskoj stazi.

Perje svitanja, Naklada Bošković, 2020.