Nadi Mihaljević
Ožednjelost svjetla napila se sjene
Poput gladna oka što liniju pazi.
Rosa nježno takne porub od koprene
Kad se jutrom ide po vilinskoj stazi.
Zamagljene slike začaranog svijeta
Dirnu, čak i one koje sumnja vodi.
Ugledavši raskoš biljnog kolopleta
Duša čežnje žudi da se oslobodi.
Posvuda su vlati paučine, trave,
Rasipa se inje poput zrnja prosa.
Oči se od mašte u ljepoti dave
Slapa koji pada ko vilina kosa.
Izoštre se čula kao u ekstazi
Kad se jutrom gazi po vilinskoj stazi.
Perje svitanja, Naklada Bošković, 2020.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.