Jesen,
a lišće
kao moji dani,
lelujaju
i odlaze u prošlost.
Sve ih je manje,
a grane,
kao i život –
ostaju puste
i same,
prepuštene vjetru
što slavi svoju snagu
noseći preostalo lišće.
A ti!?
Gdje si sada ti
moj list na vjetru
što drži se grana
kao ja života,
života s tobom
kada te nema.
I nema te bure,
tog' povjetarca
što nosi
i trga
grane sa lišćem
koje je vječno
na zimzelenom drvetu života.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.