"On je znao, ali je svejedno došao"
Jeruzalem je mirisao na prašinu i očekivanje. Ulice su bile pune — ljudi su se tiskali, vikali, bacali svoje ogrtače na zemlju, mahali granama palmi, klicali iz sveg srca:
A On… On je sjedio na magarcu. Skroman. Blag. Pogleda dubokog poput noći u kojoj se moliš, a ne znaš hoće li Bog čuti.
Isus je gledao ljude, osmijehe, djecu koja su skakala od radosti… i znao. Znao je da će ti isti glasovi za samo nekoliko dana vikati:
"Raspni ga!"
Znao je da će ga najbolji prijatelji napustiti. Da će Petar, kojega je volio kao brata, triput reći da ga ne poznaje. Znao je da će ga Judina ruka prodati za šaku srebra. Znao je da će trpjeti, da će biti sam, gol, razapet među zločincima.
I znao je da će svejedno ljubiti do kraja.
Nije pobjegao. Nije se branio. Nije mrzio.
Ušao je u Jeruzalem s tišinom u srcu i ljubavlju koja ne traži ništa zauzvrat. Jer On nije došao po čast. Došao je da nas nauči što znači biti Čovjek kad je najteže. Kad si ranjiv, kad te izdaju, kad si sam, kad te gaze — a ti svejedno izabereš ljubav.
Ponekad i ti uđeš u svoj Jeruzalem. Ljudi te vole kad im trebaš. Plješću ti kad im odgovaraš. Ali kad ti padneš, kad griješiš, kad nisi savršen — ostaneš sam.
I tad je najteže.
Ali tu, baš tu, dolazi snaga Cvjetnice.
Jer Isus nije ljubio zbog onoga što će dobiti. Ljubio je jer je znao da samo ljubav mijenja svijet. I kad ti izabereš oprost, i kad se ne osvetiš, i kad ostaneš dobar usprkos bolu — ti si s Njim.
I tada tvoja rana postaje svjetlost.
Tada tvoje suze zalijevaju nešto sveto u drugima.
Tada ti, ti mali čovječe — ličiš na Boga.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.