Nestala je staza što je još do jučer
vodila me grešnog do tvoga osmijeha,
jer si u njem skrila sve ono što tražih,
a bio je nevin kô duša bez grijeha.
Po stazi sam nježnoj koračao grubo
padajući često u zamke od strasti,
znajuć' da će srce oprostit' mi tvoje
kô i uvijek do sad, skitnici bez časti.
Ali srce krhko postalo je nijemo,
jer mu razbih čežnjom ozidane dvore
iz kojih odoše i ljubav i sreća
u dubine mutne da s tišinom zbore.
Staze moje sad su krhotine čežnje
po kojima bosa duša moja hodi,
krvari i bolna za oproštaj moli,
al' osmijeha nema da je preporodi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.