O romanu Slavice Sarkotić "Vrtovi duginih boja"
(Zagreb: Alfa, 2020.)
Piše: Mirjana Mrkela
Gdje su ti vrtovi
Dobila sam knjigu privlačna naslova "Vrtovi duginih boja". Zamišljam ih prije čitanja. Počnem čitati, kad ono neka obična obitelj: Tihomir (9 godina), Anđela (14)i roditelji. Baka i djed žive u istome dvorištu. To je baš zgodno, mislim. Ja nažalost nemam ni dvorište ni djeda i baku. Malo sam ljubomorna pa mi se više ne čita.
Knjigu
je napisala moja prijateljica Slavica Sarkotić. Zovem je i kažem:
—
Pa gdje su ti ti vrtovi? Sto godina čitam i nema nikakvih vrtova.
—
Ih, što si ti naporna! — smije se Slavica — Pojavit će se, vjeruj mi, kad-tad.
Zar bi htjela da ti je jarko šarenilo stalno pred nosom?
—
Pa dobro, ne baš jarko šarenilo. — priznajem ja.
Kad bolje razmislim, ni duga nije stalno na nebu. Pojavi se i razveseli nas. Nastavljam čitanjem, uvijek očekujući vrtove, ili dugu, ili vrtove u duginim bojama. Pomišljam da su vjerojatno bakini.
Baka za pet
Tihomirova
baka je poduzetna, kuha ručak i zalijeva cvijeće na balkonu. Ima strpljenja s
unucima, a s djedom se "pecka", ali i to je iz ljubavi. Ide u crkvu,
pobornica je starih običaja i narodnoga jezika. Protivnica je pijenja alkohola.
Voli mačke koje je podsjećaju na djetinjstvo.
Mačke voli i Tihomirova sestra Anđela, "odnekud stalno dovlači mačke i hrani ih na balkonu."
Još o Anđeli
Tihomir
o svojoj sestri kaže: "Moja sestra Anđela starija je pet godina od mene
iako ponekad ne izgleda tako. Jako je zaigrana i ponaša se kao da je mlađa od
mene. Osim toga teško joj ide pisanje i računanje, osobito mala, pisana
slova."
Po
Tihomirovu mišljenju, Anđela je bezazlena. Ali više puta je čuo da joj
dovikuju:
"—
Pazi da se ne spotakneš, ti retardirana!"
Srećom,
tu je obitelj u kojoj se svi vole i pomažu. Svatko je dragocjen, pa i Anđela. O
svemu se razgovara. Roditelji su Tihomiru rekli i ovo:
"—
Anđela nikad neće moći svladati neke stvari. Nikad neće moći voziti auto, nikad
neće završiti fakultet, ni postati doktorica - što je njena velika želja."
To
je zbilja tužno. Međutim, ova priča uopće nije tužna. Svatko, doduše, ima
tužnih trenutaka, Anđela Također. Ona ima i hobi koji sve uveseljava. Taj hobi
je slikanje.
"Kad
je potištena, Anđela slika pastelama. Akrilne boje, tempere i vodene boje su za
vrijeme kad je vesela. One se puno lakše razmazuju na podlozi."
Berete?
Mislim, nagađate li sad nešto o vrtovima duginih boja?
Ne ostajte na pretpostavkama! Pročitajte i vi ovaj roman!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.