O romanu Slavka Pregla "Srebro iz modre špilje"
(sa slovenskog prevela Gordana Bolf; Zagreb: Mozaik knjiga, 2005.)
Dječak i ribar
Dječak Manolino i starac Santiago 40 dana su izlazili u ribolov. Nisu imali uspjeha. Otac je zabranio Manolinu da nastavi. Dječaku je bilo žao, ali morao je poslušati. Starac je nastavio sam i 85-og dana mu se posrećilo. Ulovio je golemu ribu, veću od njegove barke. Ako želite znati što je bilo dalje, pročitajte roman "Starac i more".
Ja sam se svega toga sjetila čitajući roman Slavka Pregla "Srebro iz modre špilje".
Slovenski pisac Slavko Pregl upoznao je mnoge ljepote Jadranskog mora. Lako je mogao izmisliti (a možda i nije izmislio) mali otok. Na tome otoku je sve uobičajeno: selo, plaže, vinogradi, smokve, barke, stijene, turisti, gostioničar, crkvica i magarac. Ribar Šime i tinejdžer Andrej idu u ribolov.
"— Ni ovdje nema ničega. — dospio je reći.
A onda ga je trzaj flaksa omotanog oko zapešća izbacio iz ravnoteže pa se pljoštimice prevrnuo preko klupice. Šime je potezao flaks i vidjelo se da ne ide s lakoćom. Nekoliko metara iza čamca voda se jako zapjenila. Na udici je bila velika riba."
Avanture
Osim u ribolovu, Andrej je doživio i druge avanture: zaljubio se, išao je u istraživanje. Jer "ako si na pustom otoku punom bajki, gdje na najljepšem mjestu stoji zaključana ruševina s neistraženim podrumom, imaš vremena na pretek i još malo, a mozak ti je na paši, vrlo je teško samo odmahnuti rukom."
Dakle, postojao je podrum, podzemni hodnici, mozaici, prastari predmeti. Borut, mladi arheolog, kaže:
"— Na takvom terenu ne ide bez nalaza. Dečko, bit će još takvih stvari da ćemo plakati."
Jest — plakalo se, smijalo se. I čitatelji se bezbroj puta mogu nasmijati. Primjerice:
"Andrej je širom otvorenih očiju odslušao predavanje priloženo uz hrenovku."
Jer odrasli (iako i sami griješe) uobičajeno grde i opominju:
"— Zato vas lijepo molim: povucite kočnicu. Ne gurajte se tamo gdje vam nije mjesto. Ne skačite u tuđe podrume. Ne plivajte preko mora. Poštedite nas bedastoća."
Ipak, za maštanje i pričanje priča nije važno jesi li bedast ni jesi li odrastao/odrasla. Jedan dječak, Gal, razmišlja ovako:
"Sjajno je pričati priče. Trenutke u kojima si očajnički trtario, zaobiđeš. Trenutke u kojima ti je meko srdašce plakalo, preskočiš. Trenutke u kojima je rasla panika, skrešeš. Ostale trenutke ukrasiš, pospeš junaštvima i pomiješaš s pobjedama."
Ne znam je li Slavko Pregl i sam preuveličavao vlastite avanture. Ono što znam jest da mu je učiteljica u četvrtom osnovne rekla:
Slavko, ako prioneš, iz tebe će jednom već nešto biti!
Srebro
Slavko je poslušao: prionuo na učenje, čitanje, istraživanje. Postao je pisac, a ni srebro nije izostalo.
Sve to, ili nešto slično, možemo i mi. Ništa neće doći bez truda, bez pozornosti. I onda, jednoga dana...
..."on je osjetio kako ga obavijaju sitne srebrne kuglice."
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.