Jutros, čim si ustala
Nacrtala si tv-e na sasvim bijelom zidu.
Iscjedila si naranču,
koja je ličila proljetnom suncu
Digla noge u zrak.
Odnekud je zalutao pauk.
Pogledao te mrko dok se spuštao s plafona
i emitovao svoje biće pred tobom.
To je samo njegov plan života,
pomislila si prateći putanju.
Spuštao se prema tvojim neobrijanim nogama
Ako doživim udes i umrem, smijat će se
mojim neobrijanim nogama, rekla si naglas.
Jutro nije vrijeme za umiranje.
Dok si podizala čašu,
nogom si zgazila jedinu prisutnost.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.