Kolumne

ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

Tomislav Domović | Jezici


Dok se iz mene dime pjesme
Ima me:
U zrcalima tvoje kože,
predsobljima bez tapeta i izlaznih vrata
U gutljaju kave koju piješ privodeći svijet u uzdah;
početak dana svršetak je života

„gdje ima dima ima i vatre“
Ta vrijedi i u slučaju mojega versističkog piromanstva;
Dok se dah sivi
u kotlu još pišti najdraža noć
Ona, u kojoj ti je tijelo bilo gusti dim,
štipaljka za oči, pojilica za jezike:

Žedan pjesnički,
poplavljen čovjekov

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.